Grupa mladih ljudi pod vodstvom svoga profesora nakon nuklearnog holokausta uspijeva pobjeći, samo s najnužnijim stvarima, na planinu, gdje moraju iznova stvoriti svoj život. Oni su genetski modificirani da lakše prežive poguban utjecaj radijacije i, po svemu sudeći, jedini su preživjeli stanovnici Zemlje. Kada ih ubrzo nakon dolaska napusti profesor, moraju sami odlučiti kako obnoviti ljudsku vrstu. Jedini preživjeli suočavaju se s mnogim nedaćama, od gladi i stvaranja zajednice do pronalaženja hrane i pripitomljavanja životinja – oni ubrzano prolaze put koji je prošla ljudska vrsta. 

Ludwig Bauer napisao je napetu priču o stvaranju novog čovječanstva u kojoj se smjenjuju avantura, ljubav, ljubomora i ambicija. Junaci "Reprize" shvaćaju da je matrijarhat bolja opcija za život od patrijarhata te da svako prejako uvjerenje može postati opasno i manipulativno. No što se događa ako pokušamo živjeti samo po zakonima prirode, a potomke ne obrazujemo? U "Reprizi" se ogleda svijet današnjice u zrcalu budućnosti i postavlja pitanje moramo li kao vrsta stalno ponavljati iste pogreške ili možemo iznaći drugačiji put.

Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela (među njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku – J. Bober, Čovjek, stroj, društvo, 1967.) i beletristike; bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnog časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač interkulturnih pitanja i kolumnist.

Na engleskom jeziku napisao je Pregled aktivnosti Međunarodne agencije za atomsku energiju (Beč, 1996.). Priređivao je i uređivao različite knjige (uključujući antologije i izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze.

Prvu prozu objavio je kao gimnazijalac, na Radiju Zagreb krajem pedesetih, a 1973. dobio je za prvu tiskanu priču tada uglednu Politikinu nagradu. Objavio je više uspješnica za djecu: "Parnjača Colombina", 1979., "Poliglot i pas", 1988., "Tri medvjeda i gitara", od 1991. čak devet izdanja, "Ronilac bisera", 2000., "Istina o gusarskom kapetanu Karvasu", 2001., "Vještica Liza Hainburška", 2002., "Vila Zelenog jezera", 2003., "Morski igrokazi", 2005., "Bajkoviti igrokazi", 2005., "Krava voli lava" (s M. Radnichom), 2005. i "Maske do daske" (s M. Radnichom), 2006.

Posebno je ugledan kao romanopisac i do sada je objavio četrnaest romana: "Trag u travi", 1984., "Trik", 1985., "Dokaz da je zemlja okrugla", 1987., "Biserje za Karolinu", 1997., "Partitura za čarobnu frulu", 1999., "Prevođenje lirske poezije – Romanetto Buffo", 2002., "Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat", 2003., i u Frakturinu izdanju "Kratka kronika porodice Weber", 1990., "Zapisi i vremena Nikice Slavića", 2007., "Patnje Antonije Brabec", 2008., "Zavičaj, zaborav", 2010., "Karusel", 2011., "Toranj kiselih jabuka", 2013., "Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek", 2015., "Šoferi", 2017., "Muškarac u žutom kaputu", 2018. te "Repriza", 2020.

Za roman "Zavičaj, zaborav" osvojio je prestižnu nagradu Meša Selimović za najbolji roman, nagradu Fran Galović za najbolje književno djelo zavičajne tematike i nagradu Kiklop za najbolji roman u 2011.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.