Daniel Beker, enigmatičar, slučajem je postao nastavnik u Jugoslavenskoj dopunskoj školi u Londonu. Na tom se poslu, iako ga učenici obožavaju, ne snalazi najbolje, jer se od njega očekuje da bude vjeran socijalističkom sistemu. On, naivan, samo želi dati najbolje svojim učenicima, ne shvaćajući što se sve može dogoditi. Njegova supruga ambiciozna je i snažna žena čiji je san ostvariti karijeru u bankarskom svijetu, dok Daniel sanja vlastiti dom, kuću pokraj Zagreba, te ga ona podržava u nastojanjima da se vrati u domovinu, da njoj ne smeta.

Junake "Kuće" prepoznajemo kao svoje roditelje, djedove ili bake, heroje svakodnevice preko kojih se prelama povijest. Gradnja kuće, itekako stvarno opisana, s makinacijama i kašnjenjima, s humoresknim elementima, nesposobnim majstorima i brojnim mešetarima, nikako da se dovrši i uspije, kao ni gradnja jednog boljeg društva.

Ludwig Bauer u "Kući ili Čovjeku koji je kupovao čavle" ispisao je fresku o posljednjim desetljećima socijalizma. Roman o dvoje ljubavnika koji se gonjeni svojim opsesijama – kućom ili karijerom – postupno razilaze. Kuća prikazuje naličje socijalističkog sistema koji se lomi pred vlastitim ambicijama jednako kao i Daniel Beker, ali prije svega "Kuća" je priča o ljudima – njihovoj dobroti i naivnosti, pohlepi i prevrtljivosti, o tome možemo li uopće ikada shvatiti jedni druge.

Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela (među njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku – J. Bober, Čovjek, stroj, društvo, 1967.) i beletristike; bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnog časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač interkulturnih pitanja i kolumnist.

Na engleskom jeziku napisao je Pregled aktivnosti Međunarodne agencije za atomsku energiju (Beč, 1996.). Priređivao je i uređivao različite knjige (uključujući antologije i izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze.

Prvu prozu objavio je kao gimnazijalac, na Radiju Zagreb krajem pedesetih, a 1973. dobio je za prvu tiskanu priču tada uglednu Politikinu nagradu. Objavio je više uspješnica za djecu: "Parnjača Colombina", 1979., "Poliglot i pas", 1988., "Tri medvjeda i gitara", od 1991. čak devet izdanja, "Ronilac bisera", 2000., "Istina o gusarskom kapetanu Karvasu", 2001., "Vještica Liza Hainburška", 2002., "Vila Zelenog jezera", 2003., "Morski igrokazi", 2005., "Bajkoviti igrokazi", 2005., "Krava voli lava" (s M. Radnichom), 2005. i "Maske do daske" (s M. Radnichom), 2006.

Posebno je ugledan kao romanopisac i do sada je objavio četrnaest romana: "Trag u travi", 1984., "Trik", 1985., "Dokaz da je zemlja okrugla", 1987., "Biserje za Karolinu", 1997., "Partitura za čarobnu frulu", 1999., "Prevođenje lirske poezije – Romanetto Buffo", 2002., "Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat", 2003., i u Frakturinu izdanju "Kratka kronika porodice Weber", 1990., "Zapisi i vremena Nikice Slavića", 2007., "Patnje Antonije Brabec", 2008., "Zavičaj, zaborav", 2010., "Karusel", 2011., "Toranj kiselih jabuka", 2013., "Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek", 2015., "Šoferi", 2017., "Muškarac u žutom kaputu", 2018. te "Repriza", 2020.

Za roman "Zavičaj, zaborav" osvojio je prestižnu nagradu Meša Selimović za najbolji roman, nagradu Fran Galović za najbolje književno djelo zavičajne tematike i nagradu Kiklop za najbolji roman u 2011.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.