Usred ratnih godina, ranih devedesetih dvadesetog stoljeća, jedno od najpoželjnijih zanimanja bilo je ono vozača ili prevoditelja u snagama Ujedinjenih naroda. Značilo je to relativno visoke plaće, sigurnost i sređenost za razliku od kaosa, siromaštva, pretvorbe i ostalih zala koja su se događala. Ovo je priča o njima, o vozačima, o trojici njih, o ljudima koje su svi gledali s podozrenjem i zavišću. Tri čovjeka, tri svijeta, tri sudbine. Hrvoje – snalažljiv, premazan svim mastima, Tommy – mlad, neukrotiv i nevjerojatnih vozačkih sposobnosti, te Rudolf – profesor, iskusan i smiren, s velikim znanjem jezika.

Trojac ubačen u vrtlog sitnih i krupnih makinacija svjetskih mirovnih organizacija pokušava izvući najbolje za sebe i svoje. Kroz bezbroj peripetija, u tankom limbu gdje nestaju i Dobro i Zlo, Ludwig Bauer piše roman koji kroz drugačiju optiku gleda našu nedavnu prošlost.

Šoferi stalno rade na rubu života i smrti, a njihov život prepleće se sa životima osoba koje prevoze, oni su i lokalni vodiči i rame za plakanje. Šoferi govore o našim željama, nadanjima i razočaranjima, ali jednako tako i o onima koji dolaze na poprišta sukoba te ne žele i ne umiju razumjeti ništa, već samo zadovoljavaju formu i u njoj pronalaze svoj materijalni interes. Stoga uvijek pazite što govorite pred šoferom, jer on nije vezan ispovjednom tajnom.

Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela (među njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku – J. Bober, Čovjek, stroj, društvo, 1967.) i beletristike; bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnog časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač interkulturnih pitanja i kolumnist.

Na engleskom jeziku napisao je Pregled aktivnosti Međunarodne agencije za atomsku energiju (Beč, 1996.). Priređivao je i uređivao različite knjige (uključujući antologije i izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze.

Prvu prozu objavio je kao gimnazijalac, na Radiju Zagreb krajem pedesetih, a 1973. dobio je za prvu tiskanu priču tada uglednu Politikinu nagradu. Objavio je više uspješnica za djecu: "Parnjača Colombina", 1979., "Poliglot i pas", 1988., "Tri medvjeda i gitara", od 1991. čak devet izdanja, "Ronilac bisera", 2000., "Istina o gusarskom kapetanu Karvasu", 2001., "Vještica Liza Hainburška", 2002., "Vila Zelenog jezera", 2003., "Morski igrokazi", 2005., "Bajkoviti igrokazi", 2005., "Krava voli lava" (s M. Radnichom), 2005. i "Maske do daske" (s M. Radnichom), 2006.

Posebno je ugledan kao romanopisac i do sada je objavio četrnaest romana: "Trag u travi", 1984., "Trik", 1985., "Dokaz da je zemlja okrugla", 1987., "Biserje za Karolinu", 1997., "Partitura za čarobnu frulu", 1999., "Prevođenje lirske poezije – Romanetto Buffo", 2002., "Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat", 2003., i u Frakturinu izdanju "Kratka kronika porodice Weber", 1990., "Zapisi i vremena Nikice Slavića", 2007., "Patnje Antonije Brabec", 2008., "Zavičaj, zaborav", 2010., "Karusel", 2011., "Toranj kiselih jabuka", 2013., "Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek", 2015., "Šoferi", 2017., "Muškarac u žutom kaputu", 2018. te "Repriza", 2020.

Za roman "Zavičaj, zaborav" osvojio je prestižnu nagradu Meša Selimović za najbolji roman, nagradu Fran Galović za najbolje književno djelo zavičajne tematike i nagradu Kiklop za najbolji roman u 2011.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.