Strip "Prvi snijeg" Tomislava Košte izrađen je tehnikom akrila na platnu, a rezultat koji postiže uistinu je dojmljiv. Svaki kadar stripa, a nerijetko i čitavi tabli, mogu se gledati kao zasebna umjetnička djela, nevezano uz njihovu narativnu i vizualnu funkcionalnost u djelu kao cjelini. Izabrana tehnika savršeno odgovara priči stripa, koji čitatelje odvodi u fantasy svijet obogaćen elementima slavenske mitologije.

Priča je ispripovijedana prikladno arhaičnim rječnikom i stilom koji u sjećanje prizivaju davne legende, pri čemu naraciju pripovjedača u 'offu' odlikuje povremeni otklon prema također arhaičnoj i dijelom začudnoj poetičnosti. Cjelina je podijeljena u četiri dijela nejednake duljine, u skladu s važnošću likova pa čak i s njihovom plemenitošću i požrtvovnošću. Najvažniji lik i kako će se pokazati protagonist je hrabri vitez, „onaj koji se slavom na bojnom polju okrunio“, kako kaže naslov poglavlja ili svojevrsni međunaslov prve cjeline, i koji će voljenoj na uho šapnuti da je voli.

Upravo je ljubav ona ključna vrijednost, uz, dakako, poštenje, čast te odanost tradiciji i vjeri, ono što protagonista u očima čitatelja pretvara u junaka, makar on već kao takav stupa na scenu. On se nakon dugih sedam godina vratio iz borbi u „poljima crvenim, gdje su spokoj našli prijatelji njegovi“, i  sve što želi je miran život uz voljenu ženu. U tome mu prepreku neće predstavljati ni to što je ona za njegove odsutnosti doživjela seksualno zlostavljanje, plod čega je i njezina kći Ema, koju je on spreman očinski prihvatiti.

Ovu storiju Tomislav Košta pripovijeda polako i smireno, ponekad i eliptično, s naglaskom na najvažnijim detaljima te ponajprije na emocijama, zdvojnosti i nesigurnosti. Jer, dok su zloba i zlo uvijek tako agresivni, samouvjereni i napadni, dobrota, plemenitost i ljubav u spoju sa savješću i odgovornošću u pravilu sebe stalno preispituju i vrednuju. Imalo iskusnijem čitatelju praktički od samog početka jasno je kako će se priča odvijati, odnosno kako se jedino može odigrati, osobito kad dozna da su uz protagonista koji se „na bojnom polju slavom okrunio“ iz rata stigli „drugi muž“, koji se „istom nije proslavio“, treći koji je „nevinu krv na svoje ruke prizvao“ te četvrti koji se „nevoljom ljudskom okoristio“.

Čitatelj navija za junaka koji preispituje vlastitu savjest i ispravnost svojih postupaka, no istovremeno sluti da mu u ključnom trenutku ni odvažnost ni čast ni požrtvovnost neće biti dovoljni da bi se obranio od  ljudske zlobe i zla. No to nije razlog da ne uživa u stripu koji imponira u svim izvedbenim segmentima, od naracije preko likovnosti i nenametljivih ali efektnih stilizacija do emotivnosti, slojevitosti i povremeno gotovo iskonske snage koja izbija iz koloristički iznimno bogatih kadrova i tabloa.

Tomislav Košta rođen je u Zadru, 1974. godine. Studirao je povijest i povijest umjetnosti. Za vrijeme studija intenzivno se počinje baviti slikarstvom, te ga prihvaća kao svoj životni poziv. Izlagao je na više skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Član je HDLU-a i redoviti gost likovnih kolonija. Radovi, članci i osvrti na njegov rad objavljivani su u International Artist Magazine-u, na HTV-u i HRT-u. Niz sakralnih djela nalazi mu se po crkvama u Hrvatskoj. U svojim četrdesetima počinje se ozbiljnije baviti stripom. Kratke priče izlazile su mu u Strip reviji Večernjeg lista.

Do sada mu je objavljeno 5 strip albuma: "Kartoline" i "Dragi moj, draga moja" u izdanju Fibre, "Mare Monstrum" u izdanju Sputnika, te "Priče iz davnine" i "Sjećanja" u izdanju Stripforuma. Kratke stripove objavljivao je i u  Fibrinom Godišnjaku hrvatskog stripa. Osvrt na njegov dosadašnji rad u stripu izašao je i u časopisu Kvadrat br. 49.

Dobitnik je godišnje nagrade Sfera za najbolji SF strip (Konj, noj, tuka). 

Živi i stvara na relaciji Zadar-Preko (otok Ugljan).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.