Osim što su stručni i informativni, tekstovi Midhata Ajanovića su i osobni – jasno je da mu je stalo do teme o kojoj piše. Nije Ajanović među onim autorima koji hladno podastiru korisne činjenice i citiraju podatke do kojih su došli istraživanjem nego on iznosi vlastite dojmove i zaključke. Tako su tekstovi koji čine esejističku zbirku "Slike koje pričaju" kombinacija javnog i privatnog, uza skladno isprepletanje subjektivnosti i objektivnosti. U ovim digitalnim vremenima, kada neprestance raste broj samozvanih pisaca i bučnih, anonimnih mislioca, Midhat Ajanović piše pod punim imenom i prezimenom. Stoji iza svojih tekstova, a tvrdnje argumentira. Budući da ga krasi širok spektar zanimanja, Ajanović čitatelja uvijek iznenadi temom. 

Stripu i animaciji naoko je zajednička odlika jednostavnost. Oni koji nikada nisu pomnije istraživali te medije mogli bi reći da su stripovi i animirani filmovi zabavna djela kojima je temeljna svrha razveseliti publiku. I pritom će debelo pogriješiti. Ako se samo malo zagrebe ispod površine, može se naslutiti koliko su ti mediji složeni, moćni i vrijedni istraživanja. Animirani film nije ni po čemu manje vrijedan od ostalih filmskih rodova, baš kao što ni strip nije slabiji ili manje vrijedan oblik književnosti.

Doduše, još uvijek postoje učeni neznalice koji tvrde da stripovi nisu književnost, ali i njih je sve manje. Neću pogriješiti ako ustvrdim da su upravo tekstovi Midhata Ajanovića jedan od razloga zašto se percepcija o stripu polako i sigurno mijenja nabolje.

 Iz pogovora, Miroslav Cmuk

Midhat Ajanović Ajan je pisac, profesor filma, filmski autor i karikaturist,  rođen u Sarajevu 1959. Diplomirao je novinarstvo u Sarajevu i učio animaciju u Zagreb filmu. Od 1994. živi u Göteborgu (Švedska), gdje je doktorirao s filmološkom tezom. Predaje pripovjedne tehnike i estetiku filma i animacije na švedskom sveučilištu ”West” u Trolhättanu. Objavio je više knjiga raznih žanrova i na nekoliko jezika – sedam romana te više djela iiz povijesti i teorije filma, animacije, stripa i karikature. Za svoj rad nagrađivan je na uglednim književnim i filmskim manifestacijama i izložbama diljem svijeta. Između ostaloga, dobio je i posebno priznanje za doprinos u proučavanju animacije koju dodjeljuje zagrebački Animafest.

2010. godine na Međunarodnom sajmu knjige u Göteborgu za roman "Portret nacrtan ugljenom i kišom" dobiva Klas de Wilderovu nagradu koja se dodjeljuje najboljem švedskom piscu useljeničkog podrijetla. Za knjigu "Film i strip" (MH - Ogranak Bizovac, 2018.) dobio je nagradu za najbolju knjigu popularno-znanstvenog sadržaja na Sajmu knjige u Sarajevu 2019., dok je za knjigu „Slike koje pričaju“ (MH - Ogranak Bizovac, 2021.) dobio Zlatnu povelju Matice hrvatske 2022. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.