Sedmi po redu roman Midhata Ajanovića Ajana na određen način je i završnica kompletnog ciklusa u kojem ovaj vrstan autor promišlja o Bosni, njenim ljudima i njihovom nesretnom usudu koji ih prati kroz stoljeća teškog života na ovim podnebljima. Za najnoviji roman pod nazivom "Time lapse" ujedno se može reći da je i završetak trilogije koju još čine romani "Portret nacrtan ugljenom i kišom" i "Salijevanje strave".

Iako je riječ o sasvim novom književnom djelu sa bitno različitim tematskim, stilskim i estetskim dometima, ipak se ono u biti nastavlja na dosadašnja dva posljednja Ajanovićeva djela i zajedno s njima moguće je vršiti određene komparacije i analizirati ih u kontekstu jedinstvenog i cjelovito zamišljenog i osmišljenog romanesknog opusa. Prema riječima autora, ovim romanom završava svoj prozni interes za bosansku problematiku i okreće se nekim drugim temama jer je iscrpio sve što je htio reći i na taj se način odužio svojoj bivšoj domovini.

U romanu "Time lapse" Ajanović po tko zna koji put potvrđuje da je vrstan pripovjedač koji iziskuje pažljivoga i iskusnoga čitatelja – naime, radnja njegovih romana u pravilu nisu linearne, već imaju oblik narativnog mozaika. Ajanović namjerno postupno montira djeliće priče tako što neprestance miješa prošle i aktualne događaje, stoga se konačni dojmovi tek na kraju posve slegnu i stvaraju nepatvorenu impresivnost u čitatelja. Budući da je Ajanović poznat kao filmolog i filmaš, nimalo ne čudi činjenica da znalački koristi fragmentarno pripovijedanje.

Ajanović se kao autor posebno ističe po živom i napose živahnom pripovijedanju – njegove su rečenice protočne i lako prohodne; nema u njega nejasnoća, zastajkivanja i zamornih dijelova u obliku opisa, pripovijedanja ili dijaloga. On svoje likove osjeća i razumije u svakom pogledu, zna kako će reagirati u kojoj situaciji i što su kadri napraviti u nepredvidljivim situacijama; Ajanović se i ovom romanu pokazuje kao psiholog jer je u stanju prodrijeti u misli vlastitih protagonista. Ne vlada nad njihovim postupcima, samo ih prati poput brižnog roditelja koji ima naviku bilježiti navike, nestašluke i nadanja vlastite djece.

Midhat Ajanović Ajan je pisac, profesor filma, filmski autor i karikaturist,  rođen u Sarajevu 1959. Diplomirao je novinarstvo u Sarajevu i učio animaciju u Zagreb filmu. Od 1994. živi u Göteborgu (Švedska), gdje je doktorirao s filmološkom tezom. Predaje pripovjedne tehnike i estetiku filma i animacije na švedskom sveučilištu ”West” u Trolhättanu. Objavio je više knjiga raznih žanrova i na nekoliko jezika – sedam romana te više djela iiz povijesti i teorije filma, animacije, stripa i karikature. Za svoj rad nagrađivan je na uglednim književnim i filmskim manifestacijama i izložbama diljem svijeta. Između ostaloga, dobio je i posebno priznanje za doprinos u proučavanju animacije koju dodjeljuje zagrebački Animafest.

2010. godine na Međunarodnom sajmu knjige u Göteborgu za roman "Portret nacrtan ugljenom i kišom" dobiva Klas de Wilderovu nagradu koja se dodjeljuje najboljem švedskom piscu useljeničkog podrijetla. Za knjigu "Film i strip" (MH - Ogranak Bizovac, 2018.) dobio je nagradu za najbolju knjigu popularno-znanstvenog sadržaja na Sajmu knjige u Sarajevu 2019., dok je za knjigu „Slike koje pričaju“ (MH - Ogranak Bizovac, 2021.) dobio Zlatnu povelju Matice hrvatske 2022. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.