Depresija nije iznenadni slom. Više podsjeća na rak: isprva pažIjivo oko niti ne primjećuje masu tumora, a zatim jednoga dana evo ogromne, smrtonosne tri i pol kilograma teške grude koja ti se nastani na mozgu ili želucu ili lopatičnoj kosti, i ta stvar koju je proizvelo tvoje vlastito tijelo zaista te pokušava ubiti. Depresija tome jako sliči: polako, tijekom godina, u tvom će se srcu i umu gomilati podaci, u tvom će se sustavu aktivirati kompjutorski gram za potpuni negativizam, a život će tako postajati sve manje i manje snošljiv. Ti, međutim, nećeš ni primijetiti kako taje, mislit ćeš daje sve to normalno, daje povezano s procesom starenja, da ima veze s napunjenih osam, ili dvanaest ili petnaest godina, a zatim jednoga dana shvatiš daje sveukupni tvoj život užasan, da ga nije vrijedno živjeti, groza i crna mrlja na bijelom terenu ljudskog postojanja. Jednoga se jutra probudiš i uplašiš jer moraš nastaviti živjeti...

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.