Riječ je o poeziji u kojoj pjesnikinja razgovara sama sa sobom, pita se o najtananijim usjecima bivanja; pa i tada kada govori o libanonskom prodavaču voća, koji objašnjava gdje u Berlinu možeš naći nabolje falafele. Pripovijeda o unutarnjim vrtovima, u kojima se rascvjetava i izvanjski svijet, o vrtovima što su najbliže glazbi, u njima žive misao, samoća, tišina. Razgovor među njima - bolje rečeno samogovor ili dijalog u monologu - čuje se kao laki plov po subjektivnom vremenu, kao kliženje nezamjenjivih, makar iz iste misli rođenih identiteta, kao uzdizanje i potapanje bivanja. Vetrolov/Predsoblje (u naslovu druge knjige) postoji zato da bi uhvatio raštrkane misli, da bih ih sabrao i pripravio za pjesmu, za pjesništvo. A potom: propadni u svoju sjenu/u svoju tajnu, zbog koje živiš.

Poezija Lucije Stupice upjesničena je disciplina promišljanja, koja hoće prkositi svemu što se preočito vidi, čuje, odjekuje i mjeri. Što je više svega toga na svijetu u izobilju, više je moguće misliti o tome.
Peter Kolšek

Lucija Stupica (Ljubljana, 1971) mlado je pjesničko ime, koje je svojom poezijom izborilo važno mjesto u prostoru suvremenoga slovenskog pjesništva. Študentska založba u Ljubljani, u ediciji Beletrina, objavila je 2000. njezin poetki prvijenac "Čelo na soncu/Čelo na suncu", nagrađen za najbolju prvu knjigu na ljubljanskom sajmu knjiga. Koncem 2004. objavljena je i njezina druga knjiga poezije "Vetrolov/Predsoblje".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.