“Sanatorij pod klepsidrom” druga je zbirka pripovjedaka poljskog pisca Brune Schulza, objavljena 1937. godine, dakle tri godine nakon velikog uspjeha njegovih “Dućana cimetne boje”, koji se i danas smatraju jednim od najznačajnijih djela europske proze 20. stoljeća.

Zbirka je sastavljena od 13 pripovjedaka od kojih je većina, kako se pretpostavlja, nastala dvadesetih godina ali su objavljene u zajedničkoj zbirci koja je nastala najvjerojatnije kao zamjena za nedovršeni (i izgubljeni roman) Mesija.

“Sanatorij pod klepsidrom” bitno proširuje dimenzije šulcovskog svijeta, obogaćuje ga pojmom Knjige (koji u sebi nosi mitske i mitopoetičke matrice), proširuje drugim dimenzijama fabularne linije, unosi u nju vrlo važnu “ajnštajnovsku”, fantastičnu dimenziju vremena te najbolje daje naslutiti u kojem je smjeru pisac namjeravao razvijati svoj književni diskurs.

Zbirka nosi sve značajke obično-neobičnog, blago grotesknog svijeta Schulzove proze na razmeđi sacruma i profanuma, mitskog i svakodnevnog te je važno djelo u kanonu europske književnosti 20. stoljeća – stoljeća koje je tako snažno ispreplelo mitologiju privatnog i javnog.

Bruno Schulz (1892-1942) poljski pisac židovskog podrijetla i profesor crtanja, sin skromnih trgovaca, skončao je svoje dane tako što ga je jedan nacist ustrijelio na ulici. Uspjeh “Dućana cimetne boje”, potvrdila je i druga Schulzova zbirka pripovijedaka, “Sanatorij pod klepsidrom” (Sanatorium pod klepsydr, 1937), s kojima je znatno utjecao na mnogobrojne svjetske pisce (spomenimo samo Danila Kiša), kao i na generaciju hrvatskih "borhesovaca".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.