"Knjiga lutanja" Žarka Paića zaslužuje iznimnu pozornost svekolike akademske javnosti iz područja društvenih i humanističkih znanosti, no i mnogo šire jer je način kazivanja personaliziran, što znači da u formi korespondencije, stvarne i fiktivne, intervjua i zapisa kao eseja, fragmenata, komentara, prikaza knjiga i kritičkih refleksija Paić atraktivno, stilski izazovno i argumentacijski višeznačno pokazuje zašto je njegov "slučaj" i njegova "egzistencijalna sloboda" mišljenja izvan i onkraj bilo kakve struje najbolji dokaz teze kako autentičnost proizlazi iz jedinstva mišljenja, pisanja i samog života.

Poznato je da je u mnogim aspektima njegov način mišljenja za našu kulturu i znanstvene prilike rijedak jer nadilazi svojim tezama disciplinarne granice ne samo povijesti umjetnosti, sociologije, antropologije, već i kulturologije i politologije. Filozofijski otvoren u dijalogu s Heideggerom i Deleuzeom, inovativan i eksperimentalno kreativan, Žarko Paić i u "Knjizi lutanja" polazi od toga da je s tehnosferom dovršena metafizička povijest zapadne civilizacije i svijeta kao takvog i da stoga treba nužno stvoriti nove konceptualne alate da bismo razumjeli kako slika prethodi jeziku, a kako se čak i ono političko od forme demokratskoga dijaloga pretvara u matrice post-totalitarne represije.

Pisma koja upućuje znamenitim svjetskim misliocima, s kojima je u stalnome dijalogu, poput Agambena, Merscha, Sorgnera, ali i umjetnicima poput Stelarca i Rinalda, te analize suvremene umjetnosti kritičkim uvidom u teorije Dantoa, Groysa, Poppera, još više daju živost i zanimljivost ovim tezama koje je dosad artikulirao u svojim brojnim knjigama interdisciplinarnoga karaktera.

Naziv ove knjige nije "slučajan". Lutanja su preokrenuta metafizička putovanja od iskona do cilja i svrhe povijesti, a to znači da im je u biti ono neodređeno, kontingentno i emergentno. Njihova je istina u složenosti kaosa kao odstupanja od reda i zakonomjernosti povijesnoga tijeka kretanja ideje. To za autora vrijedi u svim pojavama i sklopovima suvremenoga svijeta, kako u filozofiji i znanosti, tako i u politici, kulturi, svakodnevnome životu.

Žarko Paić rođen je 1958. u Kutini. Docent na Studiju modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu i Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje sociologiju kulture, teorije mode, semiotiku i vizualne komunikacije. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, magistrirao iz filozofije na istom fakultetu te doktorirao iz sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Glavni je urednik časopisa za teoriju, kulturu i vizualne umjetnosti Tvrđa i zamjenik glavnog urednika časopisa Europski glasnik. Stalni je suradnik mnoštva časopisa u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, Crnoj Gori, Slovačkoj i Mađarskoj. Osim filozofijskih, sociologijskih i studija iz područja teorije umjetnosti i estetike, objavljuje i književne eseje. Autor je i dviju zbirki poezije (Aura, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994.; Opako ljeto, Ceres, Zagreb, 1998.). Dobitnik je međunarodne autorske nagrade za literaturu austrijske zaklade KulturKontakt iz Beča za 2008. godinu. Prevođen je na engleski, njemački, francuski, slovenski, mađarski i rumunjski jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.