S krajem globalizacije morali bismo promisliti što uopće nakon kulture kakvu smo poznavali i s kakvom smo tragali za novim svjetovima smisla.

Kultura očigledno više nije alternativa globalizaciji, jer je sama postala njezin nadomjesni moćni biopolitički stroj. Povratak kulturi u predglobalno doba nalikuje ispraznome bioetičkome pokušaju da utemelji pravo na humano usmrćivanje životinja. Izlazak iz njezina začaranog kruga smisla identiteta istog je dosega kao i svaki pokušaj izlaska iz nametnute globalizacijske zamke.

Trebamo li izaći iz slijepe ulice kulture uopće?

Žarko Paić rođen je 1958. u Kutini. Docent na Studiju modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu i Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje sociologiju kulture, teorije mode, semiotiku i vizualne komunikacije. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, magistrirao iz filozofije na istom fakultetu te doktorirao iz sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Glavni je urednik časopisa za teoriju, kulturu i vizualne umjetnosti Tvrđa i zamjenik glavnog urednika časopisa Europski glasnik. Stalni je suradnik mnoštva časopisa u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, Crnoj Gori, Slovačkoj i Mađarskoj. Osim filozofijskih, sociologijskih i studija iz područja teorije umjetnosti i estetike, objavljuje i književne eseje. Autor je i dviju zbirki poezije (Aura, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994.; Opako ljeto, Ceres, Zagreb, 1998.). Dobitnik je međunarodne autorske nagrade za literaturu austrijske zaklade KulturKontakt iz Beča za 2008. godinu. Prevođen je na engleski, njemački, francuski, slovenski, mađarski i rumunjski jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.