Esej pod naslovom „U pohvalu sjene“ zauzima možda najistaknutije mjesto među Tanizakijevim književnim djelima, a riječ je o njegovim zabilješkama s početka tridesetih godina koje je kasnije preradio u „Esej o estetici“.

U toj gotovo lirskoj prozi „U pohvalu sjene“ Tanizaki na oštrouman i zanimljiv način sanjari i tuguje nad već tada oslabjelim i zaboravljenim tradicijama japanskog pozapađenog društva, ispisujući neke od najljepših stranica japanske književnosti uopće.

U kratkom romanu „Ključ“, muž i žena koriste svoje dnevnike kao sredstvo međusobnog komuniciranja, i to tako da jedno drugome kradomice čitaju bilješke o erotskim maštarijama, pretvarajući se da to ne čine.

Roman je ubrzo nakon objavljivanja doživio veliku popularnost u Japanu, a potom i u prijevodu na engleski, talijanski i druge jezike, pa je po njegovu predlošku dva puta snimljen film, prvi puta 1959. godine u originalnoj, japanskoj verziji koju je režirao Kon Icikawa, a drugi put 1983. kao erotična verzija La chiave talijanskog redatelja Tinta Brassa.

***

Jun'ichiro Tanizaki (1886. – 1965.) ubraja se među nekolicinu najznačajnijih japanskih književnika 20. stoljeća, uz Ryuonosukea Akutagawu, Yasunarija Kawabatu i Yukija Mishimu. Za razliku od trojice spomenutih pisaca koji su, u različitim okolnostima, život završili samoubojstvom, Tanizaki je poživio gotovo osamdeset godina i bio svjedokom mnogih kulturnih, ekonomskih i društvenih promjena u modernom Japanu. Više je puta bio nominiran za Nobelovu nagradu. Kod nas je do sad objavljen njegov „Dnevnik ludog starca“ (SysPrint, 2010).

Junichiro Tanizaki (1886.–1965.) jedan je od najznačajnijih japanskih književnika 20. stoljeća, više više puta predlagan za Nobelovu nagradu za književnost. Rođen u Tokiju, rano se zainteresirao za kazalište i tradicionalnu japansku umjetnost, što je snažno obilježilo njegovo stvaralaštvo. U djelima se neprestano bavio temama seksualnosti, ženske ljepote, strasti i moralnih proturječja, često pod utjecajem zapadne dekadencije, a kasnije sve više japanske tradicije.

Prekretnicu u njegovu stvaralaštvu predstavlja potres 1923., nakon kojeg se okreće klasičnoj japanskoj kulturi. Njegovo remek-djelo "U pohvalu sjene" te romani "Sestre Makioka", "Ključ" i "Dnevnik ludog starca" svrstavaju ga među najprevođenije japanske pisce.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.