John Wyndham
Dan trifida
- Nakladnik: Izvori
- Prijevod: Nada Mihelčić
- 10/2007.
- 237 str., tvrdi uvez s ovitkom
- ISBN 9789532032901
- Cijena: 17.25 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
John Wyndham (1903-1969) jedan je od najznačajnijih britanski pisaca znanstvene fantastike 50-tih godina prošlog stoljeća. Objavio je petnaestak romana – «Tajni narod»; «Dan trifida»; «Hrizalidi»; «Brazde krakena»; «Beskrajni trenutak» i druge. Najčešći motiv njegovih djela je neka katastrofa koja pogađa Veliku Britaniju i cijeli svijet. Na Wyndahama su, po vlastitom priznaju, bitno utjecala djela H.G.Wellsa (Rat svjetova) te hladnoratovske godine u kojima je pisao.
Roman «Dan trifida» tipičan je roman o katastrofi čovječanstva i jedan je najpoznatijih znanstveno-fantastičnih djela te vrste u "zlatnim godinama"SF-a. Novostvoreni mutanti, hodajuće biljke mesožderi s jedne strane i oslijepljeni ljudi kao njihov bespomoćan plijen s druge strane. Civilizacija se raspala, preživljavaju skupine predvođene rijetkim pojedincima koji su igrom slučaja sačuvali vid. Počinje nova borba za opstanak...
Tada je javnost već prestala trifide smatrati nakazama. Bili su na svoj trapav način zabavni, ali ne i posebno zanimljivi. Ipak, Kompanija ih je držala zanimljivima i mislila je kako je njihovo postojanje dobro za svakoga, a posebice za nju. Walter nije tako mislio. Ponekad sam, slušajući ga, i sam počeo slutiti zlo.
***
On je postao posve siguran u to da trifidi "govore". - A to znači - govorio bi - da negdje u njima postoji inteligencija. Nju se ne može smjestiti u mozak, jer analiza ne pokazuje postojanje ničega nalik mozgu... što nije nikakav dokaz da negdje ne postoji nešto što obavlja funkciju mozga. A tu jamačno postoji nekakva inteligencija. Jesi li zapazio kako se oni, kad napadaju, uvijek obruše na nezaštićene dijelove? Gotovo uvijek napadaju glavu... no ponekad i ruke. I još nešto: ako pogledaš statistiku žrtava, samo pogledaj broj onih koji su bili pogođeni preko očiju i oslijepljeni. To je impresivan i značajan pokazatelj.
- Čega? - pitao sam.
- Činjenice da oni znaju koji je najsigurniji način da se čovjeka izbaci iz stroja... drugim riječima, znaju što rade. Pogledaj to na malo drukčiji način. Pretpostavimo da posjeduju inteligenciju. To bi onda nas ostavilo s jednom jedinom važnom prednošću: s vidom. Mi možemo vidjeti, a oni ne mogu. Oduzmeš li nama naš vid, otišla je i naša superiornost. Zapravo je i gore od toga... naš položaj u odnosu na njihov postaje inferioran, jer oni su prilagođeni životu bez vida, a mi nismo.
Roman «Dan trifida» tipičan je roman o katastrofi čovječanstva i jedan je najpoznatijih znanstveno-fantastičnih djela te vrste u "zlatnim godinama"SF-a. Novostvoreni mutanti, hodajuće biljke mesožderi s jedne strane i oslijepljeni ljudi kao njihov bespomoćan plijen s druge strane. Civilizacija se raspala, preživljavaju skupine predvođene rijetkim pojedincima koji su igrom slučaja sačuvali vid. Počinje nova borba za opstanak...
Tada je javnost već prestala trifide smatrati nakazama. Bili su na svoj trapav način zabavni, ali ne i posebno zanimljivi. Ipak, Kompanija ih je držala zanimljivima i mislila je kako je njihovo postojanje dobro za svakoga, a posebice za nju. Walter nije tako mislio. Ponekad sam, slušajući ga, i sam počeo slutiti zlo.
***
On je postao posve siguran u to da trifidi "govore". - A to znači - govorio bi - da negdje u njima postoji inteligencija. Nju se ne može smjestiti u mozak, jer analiza ne pokazuje postojanje ničega nalik mozgu... što nije nikakav dokaz da negdje ne postoji nešto što obavlja funkciju mozga. A tu jamačno postoji nekakva inteligencija. Jesi li zapazio kako se oni, kad napadaju, uvijek obruše na nezaštićene dijelove? Gotovo uvijek napadaju glavu... no ponekad i ruke. I još nešto: ako pogledaš statistiku žrtava, samo pogledaj broj onih koji su bili pogođeni preko očiju i oslijepljeni. To je impresivan i značajan pokazatelj.
- Čega? - pitao sam.
- Činjenice da oni znaju koji je najsigurniji način da se čovjeka izbaci iz stroja... drugim riječima, znaju što rade. Pogledaj to na malo drukčiji način. Pretpostavimo da posjeduju inteligenciju. To bi onda nas ostavilo s jednom jedinom važnom prednošću: s vidom. Mi možemo vidjeti, a oni ne mogu. Oduzmeš li nama naš vid, otišla je i naša superiornost. Zapravo je i gore od toga... naš položaj u odnosu na njihov postaje inferioran, jer oni su prilagođeni životu bez vida, a mi nismo.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
