Pune je pedeset i tri godine, sedam mjeseci i jedanaest dana i noci Florentino Ariza čekao na romantično krstarenje rijekom u društvu Fermine Daze - svoje ljubavi iz mladih dana - ponosite ljepotice bademastih očiju koja je prije pola stoljeća odbila njegova udvaranja da bi postala ženom doktora Juvenala Urbina...

***

«Ljubav u doba kolere» (1985) čista je ljubavna priča. Florentino Ariza, Fermina Daza, Juvenal Urbino, Jeremiah de Saint-Amour, Hildebranda Sanchez i mnogi drugi prolazni likovi ovog romana obilježeni su tim čudesnim i zanosnim svojstvom prispodobivim samo ljudskim bićima - ljubavlju.

Osnovna priča o neutaživoj i besmrtnoj ljubavi Florentina Arize prema Fermini Dazi tka priču romana od trenutka njihova upoznavanja u ranoj mladosti sve do bajkovitog kraja na izmaku života. Kao i svaka velika ljubav, i ova je tragična, i sentimentalna, i snažna, i poetska, ali profinjena piščeva ruka izvući će ju iz stereotipije ljubavnog obrasca neprestano nas iznenađujući nekim drugim i drugačijim epizodama. Osnovno je piščevo sredstvo ovdje izniman osjećaj za humoristično, komično, šaljivo, na gotovo svakom koraku, pa čak i u najpatetičnijim i najpotresnijim scenama. Taj nenadmašivi osjećaj za duhovito pretapa se s jednako pronicljivim osjećajem za detalj.

Ovo je svakako jedan od najljepših romana posvećen bezgraničnoj staračkoj ljubavi, a na određen način i oda bračnoj ljubavi sa svim njezinim poteškoćama, dosadama, nepodnošljivostima i beskonačnom privrženošću koju stvaraju zajednički proživljene godine. Ne iscrpljuje se ni u slikovitim likovima čija je romantična aura ublažena šaljivim, a katkad i grotesknim crtama. Uza sve to, naime, García Márquez rabi i osebujan izbor riječi pa njihovo inkorporiranje u nimalo jednostavnu rečenicu na posljetku mora izmamiti zadivljeni ushit. (Tamara Horvat Kanjera)

***

Gabriel García Márquez rođen je u mjestu Aracataca, u Kolumbiji, 6. ožujka 1928. godine. Studirao je na sveučilištu u Bogoti, a potom radio kao reporter u kolumbijskim novinama 'El Espectador' i kao dopisnik u Rimu, Parizu, Barceloni, Caracasu i New Yorku. Objavio je više romana i zbirki pripovijedaka: «Lišće na vjetru», «Pukovniku nema tko da piše», «Pogreb Velike Mame», «Zla kob», «Sto godina samoće», «Nevjerojatna i tužna pripovijest o nevinoj Erendiri i njezinoj bezdušnoj baki», «Patrijarhova jesen», «Kronika najavljene smrti», «General u svom labirintu», «Dvanaest hodočasnika», «O ljubavi i drugim nečistim silama», «Vijest o jednoj otmici». Gabriel García Márquez nagrađen je Nobelovom nagradom za književnost 1982. godine.

Gabriel García Márquez rođen je 6. ožujka 1927. u mjestu Aracataca, u Kolumbiji. Odrastao je s djedom i bakom po majci koji su snažno utjecali na njegovo spisateljsko oblikovanje. Studirao je na sveučilištu u Bogoti. Živio prilično bijedno, priključio se književnom klubu "el grupo de Barranquilla", te počeo čitati Hemingwaya, Joycea i Faulknera, koji je postao njegov literarni heroj. Putovao je po Kolumbiji, 1954. godine se skrasio u Bogoti, te počeo raditi kao novinar u listu "El Espectador" a potom i kao dopisnik u Rimu, Parizu, Barceloni, Caracasu i New Yorku.

Zbog jednog novinskog članka život mu je bio u opasnosti, te je morao napustiti domovinu. Putovao je po Europi, Venecueli a za vrijeme jednog boravka u Havani, započeo je prijateljstvo s Castrom. Zbog svojih stavova uvrijedio je Amerikance, pa mu je sve do 1971. godine bio zabranjen ulazak u zemlju. Konačno se skrasio 1959. godine u Mexico Cityju gdje je započinje njegova književna karijera. Prva uspješna knjiga bila mu je «Pukovniku nema ko da piše», objavljena 1961., a slijedio je «Pogreb velike mame» godinu dana kasnije.

Njegovo najpoznatije djelo i jedna od najčitanijih knjiga svjetske književnosti, svjetlo dana je ugledala u travnju 1969. Roman «Sto godina samoće» («Cien años de soledad») prodan je u više od 10 miliona primjeraka osvojivši mnogobrojne nagrade, te je iznjedrila cijelu školu "magičnog realizma" (sam Márquez se uvijek ograđivao od tog naziva).

Objavio je više romana i zbirki pripovijedaka: «Zla kob» (1962.), «Patrijarhova jesen» (1975.), «Kronika najavljene smrti» (1981.), «Ljubav u doba kolere» (1985.), «General u svom labirintu», «Dvanaest hodočasnika» (1992.), «O ljubavi i drugim nečistim silama» (1994.), «Vijest o jednoj otmici», «Sjećanje na moje tužne kurve» (2004) «Živjeti da bi se pripovjedalo» (2002.) i dr.

Godine 1982. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.

Umro je 17. travnja 2014. u Mexico Cityju.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.