Kratki roman “O ljubavi i drugim nečistim silama” Gabriela Garcíe Márqueza, smješten u kolonijalnu južnoameričku luku, u vremena inkvizicije, markiza i biskupa, gusara, robova i gubavaca, čudnovata je priča o sudbini markizice Sierva Marije osumnjičene za opsjednutost demonskim silama. Na prvi pogled roman “O ljubavi i drugim nečistim silama” – prvi puta objavljen godine 1994. – doima se kao zagubljeno poglavlje remek djela “Sto godina samoće”: u nekoliko elegantnih književnih pirueta García Márquez je evocirao kulise jednog egzotičnog i snovitog svijeta da bi ispričao storiju o nemogučnosti ljubavi. Roman “O ljubavi i drugim nečistim silama” je, dakle, magični realizam u svojoj najčišćoj formi, a po romantičnosti, maštovitost i ljepoti jedan od najmaestralnijih autorovih književnih uradaka.

Savršeno ispripovijedana, lakog stila, začinjenog bljeskovima karipskog humora i mudrosti, ova neodoljiva i nezaboravna, tipično markesovska priča o melankoličnosti ljudske prirode i najgoroj od svih nečistih sila – ljubavi – odmah je osvojila čitateljska srca a danas je pravi markesovski dragulj, koji mnogi drže jednim od najljepših doprinosa južnoameričkoj književnosti.

Gabriel García Márquez rođen je 6. ožujka 1927. u mjestu Aracataca, u Kolumbiji. Odrastao je s djedom i bakom po majci koji su snažno utjecali na njegovo spisateljsko oblikovanje. Studirao je na sveučilištu u Bogoti. Živio prilično bijedno, priključio se književnom klubu "el grupo de Barranquilla", te počeo čitati Hemingwaya, Joycea i Faulknera, koji je postao njegov literarni heroj. Putovao je po Kolumbiji, 1954. godine se skrasio u Bogoti, te počeo raditi kao novinar u listu "El Espectador" a potom i kao dopisnik u Rimu, Parizu, Barceloni, Caracasu i New Yorku.

Zbog jednog novinskog članka život mu je bio u opasnosti, te je morao napustiti domovinu. Putovao je po Europi, Venecueli a za vrijeme jednog boravka u Havani, započeo je prijateljstvo s Castrom. Zbog svojih stavova uvrijedio je Amerikance, pa mu je sve do 1971. godine bio zabranjen ulazak u zemlju. Konačno se skrasio 1959. godine u Mexico Cityju gdje je započinje njegova književna karijera. Prva uspješna knjiga bila mu je «Pukovniku nema ko da piše», objavljena 1961., a slijedio je «Pogreb velike mame» godinu dana kasnije.

Njegovo najpoznatije djelo i jedna od najčitanijih knjiga svjetske književnosti, svjetlo dana je ugledala u travnju 1969. Roman «Sto godina samoće» («Cien años de soledad») prodan je u više od 10 miliona primjeraka osvojivši mnogobrojne nagrade, te je iznjedrila cijelu školu "magičnog realizma" (sam Márquez se uvijek ograđivao od tog naziva).

Objavio je više romana i zbirki pripovijedaka: «Zla kob» (1962.), «Patrijarhova jesen» (1975.), «Kronika najavljene smrti» (1981.), «Ljubav u doba kolere» (1985.), «General u svom labirintu», «Dvanaest hodočasnika» (1992.), «O ljubavi i drugim nečistim silama» (1994.), «Vijest o jednoj otmici», «Sjećanje na moje tužne kurve» (2004) «Živjeti da bi se pripovjedalo» (2002.) i dr.

Godine 1982. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.

Umro je 17. travnja 2014. u Mexico Cityju.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.