“Hortenzije” otkrivaju zanimljive slojeve dvostrukosti, perverzije, paranoje, i puta u ludilo. Hernandezov roman čitala se kao “luda” modernistička groteska. Naposljetku, pokazala se ništa više “luđom” od Hernandezova bračnog života" (Dragan Jurak).

Urugvajac Felisberto Hernández (1902-1964), rođen u Montevideu, pripovjedač ¡ pijanist, jedan je od najvećih i najoriginalnijih latinoameričkih pisaca. Zbog njegova utjecaja na García Marquesa, Cortásara, Calvina, smatra se ocem magičnog realizma. Njegove bizarne priče prožete humorom, fantazmagoričnim zapletima s bezbroj rukavaca nalikuju muzičkim improvizacijama i šetnje su budnog sanjara koji nas podučava apsurdu ljudske egzistencije.

Kratki roman "Hortenzije" Felisberto je posvetio Mariji Luisi de las Heras, svojoj trećoj supruzi koju je upoznao u Parizu. U romanu glavni lik vodi dvostruki život. Uz suprugu Mariju, tu je i prijateljica Luisa. No trokut nije tako jednostavan. Uz Mariju tu je i Hortenzija, lutka nalik Mariji s kojom supružnici žive, dijele krevet i svoje mračne strasti...

I u "Hortenzijama", kao i u kasnijem "Dnevniku jednog besramnika" Felisberto propituje temu jastva, pomalo nalik Pessoi, koji se umnažao u svoje mnogobrojne osobe, kao što Felisberto traži u dijelovima svoga tijela koje je prozvao "besramnikom" i za koje smatra da nije njegovo.

"Jedne je noći autor ovoga djela otkrio da njegovo tijelo, koje naziva »besramnikom«, zapravo nije njegovo, i da njegova glava, koju naziva »ona«, vodi svoj zasebni život, jer je gotovo uvijek puna tuđih misli i uglavnom u dosluhu s ovim besramnikom kao i s mnogima drugima.

Otada pisac traži svoje istinsko ja, pišući o svojim pustolovinama."

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.