Pretvaranje drame u priču, u roman, koji spletom neobičnih događaja postaje nesvakidašnji autorski dnevnik, samo je dio iznenađenja u novoj knjizi Sanje Lovrenčić. Na početku bijaše natječaj – kaže nam pripovjedačica romana "Dvostruki dnevnik žene sa zmajem" – što zvuči poznato i upućuje nas na jedan drugi početak vezan uz Riječ i stvaranje. Tematiziranje narudžbe, život i rad umjetnika u tuđim zadanostima, uvod je u pustolovinu pisanja i iskušavanje priče i njezinih protagonista, žena u prvom redu.

Dvostrukost ovoga uzbudljivog i žanrovski neobičnog romana živi od savjeta o pisanju do ženskih utopija i traganja za onim što nas sve zaobilazi. Tko je žena sa zmajem? Što je u njezinu jeziku bliskosti duhovito i ironično, ritmično i gipko, poznato i nepoznato? Gdje je granica između strahova i iluzija? Ako je stvarnost uvijek u prednosti? – kako dvoji žena sa zmajem, ne preostaje nam nego čitati njezin dnevnik s hrabrošću, nositi se s riječima dirljivim i riječima od bijesa – upravo kako je izvedeno i zapisano!

Sanja Lovrenčić (Knin, 1961), književnica i prevoditeljica, ušla je u hrvatsku književnost 1987. zbirkom pjesama "Insula dulcamara". Otad je objavila još sedam pjesničkih zbirki, a poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski, slovenski, švedski, danski. Za knjigu "Rijeka sigurno voli poplavu" dobila je nagradu Kiklop za najbolju knjigu pjesama 2007. godine.

Autorica je zbirki kratkih priča "Wien Fantastic", "Portret kuće" i "Zlatna riba i istočni Ariel", romana "Dvostruki dnevnik žene sa zmajem", "Klizalište", "U potrazi za Ivanom" (nagrada "Gjalski" 2007), "Martinove strune / Martins Seiten" (Literaturpreiss SMSK 2008.), "Ardura" (2012), "Vješanje kradljivaca ovaca", roman (2015) i "Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost" (2018). Autorica je fantastične trilogije "Zmije Nikonimora" te dviju zbirki autobiografskih zapisa: "Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih" (2017.) i "Zapisi o kući, zapisi iz odsutnosti" (2020.)

Napisala je nekoliko knjiga namijenjenih djeci; za zbirku priča "Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić" dobila je nagradu "Grigor Vitez".

U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki izvođeni i izvan Hrvatske (na njemačkom, mađarskom, slovačkom i estonskom). Kao samostalni dokumentarist snimila je i režirala šest dokumentarnih radio-drama. Triput je sudjelovala u radu međunarodnog žirija festivala Prix Europa u Berlinu. Kao suradnica III. programa Hrvatskog radija izabrala, prevela i priredila niz tekstova s područja svjetske književnosti.

Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod zbirke kratkih priča "Kuća duhova" Virginije Woolf dobila nagradu "Kiklop" 2012.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.