Nova knjiga Sanje Lovrenčić "Iz ateljea" sadrži osamdesetak pjesama napisanih tijekom višegodišnjeg razdoblja, nakon njezine zbirke pjesama "Noćno doba" (2009). Zbirka slobodne forme povezanih u cikluse – Bilješke iz ateljea, Scrabble, Animalia, Brojalice, Duboka crna.

Iz pogovora Tonka Maroevića : "Naslov nove pjesničke knjige više je nego rječit i nudi lajtmotiv nekog izdvojenog prostora, odnosno specifičnog homogenog svijeta, cjeline obilježene jedinstvenim autorskim pogledom. Paralelizam s likovnim univerzumom naglašen je i time što su mnoge pojedinačne pjesme naslovljene tipičnim izložbenim, galerijskim, stručnim terminima, poput vedute i portreta, akta i marine, enterijera i diptiha. Likovna terminologija ili slikarska disciplina služe kao svojevrsna maska ili 'persona' autoričina sustava, kao vizualni korelativ naslućenoga.

Naime, nije riječ o deskriptivnom postupku niti o parafrazi optičkih činjenica, nego o selekciji primljenih poticaja kroz filtar ili mrežu kodificiranog jezika inače neverbalne kreativne prakse. Možda bismo mogli kazati kako se Sanja Lovrenčić u najnovijoj zbirci kreće u međuprostorima govorenja o vidljivom i šutnje o neizrecivom… "

Sanja Lovrenčić (Knin, 1961), književnica i prevoditeljica, ušla je u hrvatsku književnost 1987. zbirkom pjesama "Insula dulcamara". Otad je objavila još šest pjesničkih zbirki, a poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski i slovenski. Za knjigu "Rijeka sigurno voli poplavu" dobila je nagradu Kiklop za najbolju knjigu pjesama 2007. godine.

Autorica je nekoliko proznih knjiga –  zbirki kratkih priča "Wien Fantastic", "Portret kuće" i "Zlatna riba i istočni Ariel", romana "Kolhida", "Klizalište", "Dvostruki dnevnik žene sa zmajem", "U potrazi za Ivanom" (nagrada «Gjalski» 2007), "Martinove strune" (objavljen 2008. na hrvatskom i na njemačkom; Literaturpreiss SMSK), "Ardura" (2012).  Autorica je i fantastične trilogije "Zmije Nikonimora".

Piše i za djecu te je za knjigu "Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić" dobila nagradu "Grigor Vitez" 2001. Kao dramska autorica dobila je 1997. nagradu ASSITEJ-a za najbolji kazališni tekst za mlade za Bajku o Sigismundi i Krpimiru. Za djecu je priredila i nekoliko knjiga i slikovnica prema motivima iz svjetske i domaće folklorne baštine; za "Hrvatske bajke" dobila je nagradu Kiklop 2009, a za "Noinu mačku" i druge igrokaze nagradu "Grigor Vitez" 2010.

Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod knjige C. S. Lewisa "Konj i njegov dječak" uvrštena je 2004. na Časnu listu IBBY-a. Za prijevod zbirke kratkih priča "Kuća duhova" Virginije Woolf dobila nagradu Kiklop 2012.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.