Šest novih igrokaza što ih je prema pričama iz svjetske folklorne baštine priredila Sanja Lovrenčić kratki su, komunikativni i duhoviti predlošci za dječju scensku igru. I odraslima je zanimljivo saznati zašto mačke sjede na kućnom pragu i kakve to veze ima s Noinom Arkom, jesu li sve ptice na početku zaista bile bijele, odakle potječe i što označava izraz staviti soli na rep...

Zanimljive su i didaskalije koje prate igrokaze u ovoj zbirci. Osim uobičajenih i očekivanih informacija o ponašanju lika, načinu obraćanja ili mizansceni, u njima nalazimo i sasvim konkretne scenske prijedloge, a oni su pak bili poticaj za dodatne uredničke naputke o mogućnostima i smjerovima scenskih uprizorenja.

"Noina mačka i drugi igrokazi" napisani su u skladu s temeljnim postavkama dramske pedagogije te pružaju mogućnost uključivanja većeg broja djece, a dovoljno su fleksibilni da podrazumijevaju i nenapisane uloge. Riječ je svakako o knjizi tekstova s uvjerljivim književnim i dramskim uporištima koja nudi inspiraciju brojnim konstruktivnim scenskim rješenjima, kao i radost kazališnog stvaralaštva. (dr. sc. Lidija Dujić)

Sanja Lovrenčić (Knin, 1961), književnica i prevoditeljica, ušla je u hrvatsku književnost 1987. zbirkom pjesama "Insula dulcamara". Otad je objavila još sedam pjesničkih zbirki, a poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski, slovenski, švedski, danski. Za knjigu "Rijeka sigurno voli poplavu" dobila je nagradu Kiklop za najbolju knjigu pjesama 2007. godine.

Autorica je zbirki kratkih priča "Wien Fantastic", "Portret kuće" i "Zlatna riba i istočni Ariel", romana "Dvostruki dnevnik žene sa zmajem", "Klizalište", "U potrazi za Ivanom" (nagrada "Gjalski" 2007), "Martinove strune / Martins Seiten" (Literaturpreiss SMSK 2008.), "Ardura" (2012), "Vješanje kradljivaca ovaca", roman (2015) i "Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost" (2018). Autorica je fantastične trilogije "Zmije Nikonimora" te dviju zbirki autobiografskih zapisa: "Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih" (2017.) i "Zapisi o kući, zapisi iz odsutnosti" (2020.)

Napisala je nekoliko knjiga namijenjenih djeci; za zbirku priča "Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić" dobila je nagradu "Grigor Vitez".

U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki izvođeni i izvan Hrvatske (na njemačkom, mađarskom, slovačkom i estonskom). Kao samostalni dokumentarist snimila je i režirala šest dokumentarnih radio-drama. Triput je sudjelovala u radu međunarodnog žirija festivala Prix Europa u Berlinu. Kao suradnica III. programa Hrvatskog radija izabrala, prevela i priredila niz tekstova s područja svjetske književnosti.

Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod zbirke kratkih priča "Kuća duhova" Virginije Woolf dobila nagradu "Kiklop" 2012.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.