"Kad dođeš, kad staneš, prestaneš se kretati starim cestama i neprokrčenom divljinom... Kad odlučiš ostati, ili kad ti netko kaže: ovdje smiješ podići sebi kuću kakavu želiš, potražiti ispašu za svoje životinje – tada ćeš najprije pogledati oko sebe, potražiti gdje u tom kraju stoluje bog. Odatle će onaj višnji udariti munjom, odakle onaj drugi poslati svoje izobilje. O nebu i zemlji znaš: nebo je otac Stribog, zemlja mati Diva, to je uvijek i svugdje isto. Ali nije dovoljno. U novom kraju moraš naći stablo pod koje ćeš položiti svoje darove.

Kao što je u središtu svijeta stablo, tako je u stablu središte svijeta."

Sanja Lovrenčić, autorica koja se već na različite načine bavila folklornom baštinom, u ovoj je knjizi stvorila viziju jednog nestalog svijeta, običaja i vjerovanja nekih davnih ljudi „koji su gonili stoku, govorili nekim praslavenskim jezikom i nisu se služili pismom“.

Ali su gledali stabla, izvore i livade oko sebe drukčije nego što ih vidimo danas, vidjeli su u njima tajanstvene sile o kojima ovisi sav život. Njihova vjerovanja povukla su se pod pritiskom kršćanstva poput rijeke ponornice - u pjesme, priče i običaje, polako gubeći oblik i jedinstvo. A danas pokušavamo sabrati tragove i krhotine ne bi li stekli makar maglovitu sliku, slutnju kako je moglo biti.

Premda utemeljene na suvremenim etnološkim spoznajama, priče skupljene u ovoj knjizi ispričane su osobnim, poetskim stilom, u njima se javljaju različiti glasovi koji kao da izranjaju pred čitatelja iz dubine vremena i vode ga svojim životnim putovima.

U autorski tekst utkani su i ulomci drevnih narodnih pjesama u kojima se zrcale krhotine zaboravljenih  vjerovanja.  

Knjiga sadrži i originalnu stolnu igru „Rusalka“ koju je osmislio i dizajnirao Sven Nemet, autor ilustracija u knjizi.

Sanja Lovrenčić (Knin, 1961), književnica i prevoditeljica, ušla je u hrvatsku književnost 1987. zbirkom pjesama "Insula dulcamara". Otad je objavila još sedam pjesničkih zbirki, a poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski, slovenski, švedski, danski. Za knjigu "Rijeka sigurno voli poplavu" dobila je nagradu Kiklop za najbolju knjigu pjesama 2007. godine.

Autorica je zbirki kratkih priča "Wien Fantastic", "Portret kuće" i "Zlatna riba i istočni Ariel", romana "Dvostruki dnevnik žene sa zmajem", "Klizalište", "U potrazi za Ivanom" (nagrada "Gjalski" 2007), "Martinove strune / Martins Seiten" (Literaturpreiss SMSK 2008.), "Ardura" (2012), "Vješanje kradljivaca ovaca", roman (2015) i "Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost" (2018). Autorica je fantastične trilogije "Zmije Nikonimora" te dviju zbirki autobiografskih zapisa: "Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih" (2017.) i "Zapisi o kući, zapisi iz odsutnosti" (2020.)

Napisala je nekoliko knjiga namijenjenih djeci; za zbirku priča "Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić" dobila je nagradu "Grigor Vitez".

U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki izvođeni i izvan Hrvatske (na njemačkom, mađarskom, slovačkom i estonskom). Kao samostalni dokumentarist snimila je i režirala šest dokumentarnih radio-drama. Triput je sudjelovala u radu međunarodnog žirija festivala Prix Europa u Berlinu. Kao suradnica III. programa Hrvatskog radija izabrala, prevela i priredila niz tekstova s područja svjetske književnosti.

Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod zbirke kratkih priča "Kuća duhova" Virginije Woolf dobila nagradu "Kiklop" 2012.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.