Riječ je o audio-knjizi namijenjenoj najmlađim slušateljima, ali ne samo njima. Pet priča o pticama, što ih je izabrala i ispričala Sanja Lovrenčić, dolaze s raznih strana svijeta, raznolike su, a široj su publici dosad bile uglavnom nepoznate. Oživljavajući praksu usmenog pripovijedanja, autorica nosača zvuka posegnula je za predajom Haida Indijanaca, te pripovijetkama iz Finske, Rusije, Njemačke i Hrvatske…

Ptice su oduvijek izazivale ljudsku znatiželju i maštu. Čine nam se bliskim, jer se sporazumijevaju glasom i vole svjetlost dana, no njihova sposobnost za let izaziva čitav niz različitih osjećaja, od čuđenja do melankolije. I nije čudo da su se o pticama oduvijek pričale priče, te ih je u različita vremena i u različitim podnebljima nastalo nepregledno mnoštvo. U velikom broju tih priča, onima koje se još i danas pričaju među Haida Indijancima, kao i onima sa sjevera Europe, ptice su čudesna bića, često nadmoćna ljudima. Tako indijanski gavran donosi ljudima svjetlost i toplinu te postiže da se more počne uzdizati i spuštati, a svraka iz Finske uspijeva natjerati dječaka Ollea da neprimjetno sam ostvari sve svoje želje. Crna vrana iz hrvatske narodne pripovijetke raspolaže neobičnim sposobnostima, a poznavanje ptičjeg jezika mijenja sudbinu glavnog junaka ruske bajke…

"Pet priča o pticama" donosi nam priče: "Gavran i čovjek koji sjedi na mijeni" (priča Haida Indijanaca), "Stavi soli svraki na rep"(priča iz Finske), "Ptičar i crna vrana" (prema hrvatskoj narodnoj pripovijetki), "Kralj ptica" (prema priči braće Grimm) I "Ptičji jezik" (po motivima ruske bajke). Koliko god različite, priče što ih za ovaj zvučni zapis izabrala i ispričala Sanja Lovrenčić mudre su i zabavne te govoreći o pticama još više govore o ljudima.

Sanja Lovrenčić (Knin, 1961), književnica i prevoditeljica, ušla je u hrvatsku književnost 1987. zbirkom pjesama "Insula dulcamara". Otad je objavila još sedam pjesničkih zbirki, a poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski, slovenski, švedski, danski. Za knjigu "Rijeka sigurno voli poplavu" dobila je nagradu Kiklop za najbolju knjigu pjesama 2007. godine.

Autorica je zbirki kratkih priča "Wien Fantastic", "Portret kuće" i "Zlatna riba i istočni Ariel", romana "Dvostruki dnevnik žene sa zmajem", "Klizalište", "U potrazi za Ivanom" (nagrada "Gjalski" 2007), "Martinove strune / Martins Seiten" (Literaturpreiss SMSK 2008.), "Ardura" (2012), "Vješanje kradljivaca ovaca", roman (2015) i "Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost" (2018). Autorica je fantastične trilogije "Zmije Nikonimora" te dviju zbirki autobiografskih zapisa: "Zagrebačko djetinjstvo šezdesetih" (2017.) i "Zapisi o kući, zapisi iz odsutnosti" (2020.)

Napisala je nekoliko knjiga namijenjenih djeci; za zbirku priča "Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić" dobila je nagradu "Grigor Vitez".

U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki izvođeni i izvan Hrvatske (na njemačkom, mađarskom, slovačkom i estonskom). Kao samostalni dokumentarist snimila je i režirala šest dokumentarnih radio-drama. Triput je sudjelovala u radu međunarodnog žirija festivala Prix Europa u Berlinu. Kao suradnica III. programa Hrvatskog radija izabrala, prevela i priredila niz tekstova s područja svjetske književnosti.

Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod zbirke kratkih priča "Kuća duhova" Virginije Woolf dobila nagradu "Kiklop" 2012.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.