Zovem se Ticalo. Imam četrnaest tata i samo jednu mamu, ali je zato ona kraljica. Tate su uglavnom kopači, nosači, gurači, provrtači i vucitelji, dok je jedan od njih kuhar, a jedan skladištar. Jedan je čak vojnik, ali bivši, jer je u mirovini, pa mu više ne dozvoljavaju da odlazi u ratove. Kada odrastem i ja bih volio biti kraljica, no, kako sada stvari stoje...

-  Kako sada stvari stoje, od toga neće biti ništa - rekla mi je jučer Trbušica, moja najbolja prijateljica.
- Zašto, ako smijem znati? - upitao sam.
- Zato, Tici, što si ti muško! - glasio je njezin odgovor.
Pa što? - rekao sam ja.
-  Pa ništa - rekla je Trbušica. - Osim što kraljica mora biti žensko!

Hm, pomislio sam, to bi stvarno mogao biti mali problem. Ako ne i malo veći.
- A gdje to piše? - pitao sam oprezno.
- Nigdje, ali je tako - odgovorila je Trbušica.
- Ma nemoj! A zašto je tako?
-  Zato što je oduvijek bilo tako i nikad nije bilo da nije tako bilo, i nikad neće biti da tako neće biti, jer ni ne može biti da tako ne bude! - izvalila je Trbušica u jednom jedinom dahu. A onda je još dodala: - Tako i nikako drukčije!

Dakle, kao što sam već rekao, kako sada stvari stoje, odnosno ako stoje upravo tako kako Trbušica tvrdi da stoje, neće mi biti lako. Drugim riječima rečeno, morat ću se poprilično potruditi da postanem kraljica. Zapravo, morat ću dati sve od sebe!

Zoran Pongrašić rođen je u Novoj Gradiški i Reykjaviku, premda ne istovremeno. Odrastanje, borbu s prištićima i školovanje obavio je bez većih trauma u novozagrebačkom naselju Trnsko. Spisateljsku karijeru započeo je alternativnom književnošću kao tekstopisac i svirač ritam-gitare u rock grupi “Kost i koža”. Do danas se okušao u skoro svim oblicima književnog stvaralaštva (pjesma, priča, roman, radio-dramski i kazališni tekst, filmski i strip-scenarij) podjednako za djecu, tinejdžere i odrasle, te kao ilustrator, zbog čega ga Darko Macan potpuno ispravno naziva «piscem opće prakse». Objavljeno mu je podosta toga, ponešto je nagrađeno, ponešto prevedeno, ponešto je u lektiri, a ponešto u leksikonima i antologijama. Za tzv. djecu i mlade napisao je romane: “Mama je kriva za sve,” “41,5oC”, “Gumi-gumi”, “Vidi majmuna!” i “Ovaj put je kriv tata”. Desetak je godina radio i kao inspektor u policiji, što mu je olakšalo pisanje ovog romana.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.