"Muha u ateljeu Ivana Kožarića" druga je u nizu slikovnica kojima Mala zvona dječjoj publici pokušavaju približiti rad vrhunskih hrvatskih likovnih stvaratelja.

Jednog ljetnog dana mala muha ulijeće u atelje u kojem su, međutim, svi eksponati zamotani. Postepeno će oni ipak početi izranjati iz svojih omota i otkrivati se radoznalim očima Muhice: tu su stabla, mali automobili, sunca, plast sijena, razne glave – i svatko će reći ponešto o sebi.

Naravno, svi su oni djela Ivana Kožarića te će Muhici (koja je i sama Kožarićeva izmišljotina) kratkim replikama skicirati život velikog umjetnika i načine na koje se stvarnost oko njega neprekidno preobražavala u umjetnost. Čak je i okvirna situacija iz koje se gradi ova fantastična pripovijetka – zamotani atelje – preuzeta iz stvarnog života Kožarićevog opusa. Tako Sanja Lovrenčić i Dominik Vuković, pretvarajući stvarni prostor ateljea u izmaštani prostor slikovnice, nastavljaju igru umjetničkih preobrazbi koja je Kožariću bila toliko mila i koja u konačnici uvijek znači slobodu.

Na zadnjim stranicama čitatelj će pronaći djeci prilagođenu biografiju Ivana Kožarića te fotografije djela na koja je Muhica naišla u svojoj muzejskoj pustolovini.

Sanja Lovrenčić (Knin, 1961), književnica i prevoditeljica, ušla je u hrvatsku književnost 1987. zbirkom pjesama "Insula dulcamara". Otad je objavila još šest pjesničkih zbirki, a poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski i slovenski. Za knjigu "Rijeka sigurno voli poplavu" dobila je nagradu Kiklop za najbolju knjigu pjesama 2007. godine.

Autorica je nekoliko proznih knjiga –  zbirki kratkih priča "Wien Fantastic", "Portret kuće" i "Zlatna riba i istočni Ariel", romana "Kolhida", "Klizalište", "Dvostruki dnevnik žene sa zmajem", "U potrazi za Ivanom" (nagrada «Gjalski» 2007), "Martinove strune" (objavljen 2008. na hrvatskom i na njemačkom; Literaturpreiss SMSK), "Ardura" (2012).  Autorica je i fantastične trilogije "Zmije Nikonimora".

Piše i za djecu te je za knjigu "Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić" dobila nagradu "Grigor Vitez" 2001. Kao dramska autorica dobila je 1997. nagradu ASSITEJ-a za najbolji kazališni tekst za mlade za Bajku o Sigismundi i Krpimiru. Za djecu je priredila i nekoliko knjiga i slikovnica prema motivima iz svjetske i domaće folklorne baštine; za "Hrvatske bajke" dobila je nagradu Kiklop 2009, a za "Noinu mačku" i druge igrokaze nagradu "Grigor Vitez" 2010.

Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod knjige C. S. Lewisa "Konj i njegov dječak" uvrštena je 2004. na Časnu listu IBBY-a. Za prijevod zbirke kratkih priča "Kuća duhova" Virginije Woolf dobila nagradu Kiklop 2012.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.