"Ljubav za početnike" nije self-help priručnik koji će vam dati odgovore na sve ljubavne probleme ni još jedna dubokoumna teorijska rasprava koja vjeruje da posjeduje “istinu” ljubavi. Riječ je o fragmentima koji bilježe pojedine znakove ljubavi, etape i ljubavne episode, kojih može biti bezbroj i čije varijacije uvijek ovise o nečijem osobnom iskustvu.

Zašto toliko čekam na telefonski poziv? Zašto interpretiram svaki dodir, pogled ili SMS? Zašto me ta pjesma podsjeća na nas? Sve su to pitanja koja su dio “jezika ljubavi”, što na specifičan način oblikuju svijet zaljubljenosti koji nam je dobro poznat, a svejedno nedokučiv.

Na tragu Rolanda Barthesa – uz filozofska promišljanja koja sežu od Platona do Nietzchesa, preko Lacana do Freuda – autor polazi od temeljne teze da se ljubav može iščitati i kao semiološki (znakovni) fenomen, a u 15 poglavlja obrađeni su prepoznatljivi elementi ljubavnih odnosa: igre moći, sablasti bivših, prijevare i prekidi, dijeljenje i imenovanje, izolacija i sjećanje, krivnja i determinizam.

Uz bogati teorijski aparat, primjere iz književnosti (Patnje mladog Werthera, opus Arthura Schniztlera, Kafke, itd.), ali i osobna iskustva, knjiga je prožeta i brojnim pimjerima iz filmskog univerzuma, od klasika poput "Posljednjeg tanga u Parizu", Annie Hall, "Kad je Harry sreo Sally", do novijih filmova poput "Vječnog sjaja nepobjedivog uma", "Neobičnog slučaja Benjamina Buttona" i "Žene kojoj sam čitao". Nakon pet političko-filozofskih, Horvat je napravio iskorak u svijet privatnog, potvrđujući da je ljubav često jednako bitna kao i politika.


“Ovo je dokaz da, u seksu, partneri nikada nisu sami čak i ako se zatvore u tijesnu sobu, budući da ne postoji seks bez govora o seksu! Horvat čini za psihoanalizu ono što su stari uvodi u marksizam učinili za dijalektički i historijski materijalizam: on dovodi Lacana širokim masama radnika, seljaka i iskrenoj inteligenciji. Ova je knjiga potrebna kao svjež kruh!” (Slavoj Žižek)

***

Srećko Horvat (1983.) dosad je objavio pet knjiga: "Protiv političke korektnosti", "Od Kramera do Laibacha, i natrag" (Biblioteka XX. vek, 2007.), "Znakovi postmodernog grada" (Jesenski i Turk, 2007.), "Budućnost je ovdje. Svijet distopijskog filma" (HFS, 2008.), "Totalitarizam danas" (Antibarbarus, 2008.) i "Diskurs terorizma" (AGM, 2008.). Član je uredništva časopisa Zarez, Tvrđa i Eurospki glasnik. Preveo je nekoliko knjiga s njemačkoga i engleskoga. Redovito objavljuje kolumne u Večernjem listu.

Srećko Horvat (Osijek, 1983.) filozof je i autor brojnih knjiga prevedenih na više od deset jezika, uključujući "Poslije apokalipse" (V.B.Z., 2022.), "Što Europa želi?" (zajedno sa Slavojem Žižekom, 2013.) i "Radikalnost ljubavi" (2016.). Tekstove mu objavljuju The Guardian, New York Times, Newsweek, Spiegel, Süddeutsche Zeitung i mnogi drugi vodeći svjetski mediji. Bio je jedan od osnivača Subversive Festivala, a godinama je vodio i uređivao Filozofski teatar u zagrebačkom HNK-u. Jedan je od osnivača međunarodnih pokreta DiEM25 i Progressive International.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.