Tvrtko Vuković
Ljubi Žižeka svoga! : Je li teorijska subverzija zapravo kapitalistička perverzija i druge nedoumice o etičko-političkom čudovištu Žižekove misli
- Nakladnik: Meandarmedia
- 10/2009.
- 92 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789537355333
- Cijena: 11.28 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Slavoj Žižek je jedan od najutjecajnijih i najprovokativnijih mislilaca današnjice čije ideje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. "Križajući" lakanovsku psihoanalizu, klasičnu i modernu filozofiju, marksizam, kršćanstvo, suvremeni film, krimiće, viceve i anegdote iz vlastita života, Žižek ispisuje teoriju koja se dohvaća gorućih problema suvremenog svijeta.
U ovoj se knjizi izlaže Žižekovo shvaćanje etike i politike u vremenu, kao što sam ističe, dezintegracije očinskog autoriteta. Pobliže se razmatra koncept čudovišnog etičko-političkog čina koji je, prema Žižeku, jedini mogući izlaz iz zlokobne zapetljanosti postmodernog čovjeka u mrežu kapitala, tržišta, narcizma i drugih opsjena na kojima počivaju zapadna liberalna društva. Pritom se ispituju oblici upletenosti Žižekova rada u pojave koje se njime ocrnjuju: do koje su mjere prokazane "zloće našeg doba" pretpostavke za samo njihovo prokazivanje.
***
Čitajući Freudovu figuru Nebenmencha, bližnjeg ili susjeda, Lacan upozorava da u njegovoj bliskosti i prepoznatljivosti uvijek preostaje dimenzija koja radikalno izmiče razumijevanju. Nebenmench je Stvar; nama nešto najprisnije, a istodobno strano, nepoznato i, unatoč intimnosti, paradoksalno izvanjšteno. Riječju ekstimno.
Poveden tim shvaćanjem, Žižek većim dijelom svojeg opusa problemski osvjetljava koncept susjeda ne bi li prispodobio najmanje dvije stvari: 1) ono što se obično javlja kao dobrosusjedski osmijeh samo je naličje podzemne čudovišnosti što vreba iza te blage, nevine pristupačnosti; 2) nasuprot zdravorazumskom moralu koji propovijeda zbližavanje treba naučiti kako tu monstruoznu vrata-do-Stvar držati na razmaku. (...) Treće (simbolički poredak, op. a.) treba stupiti između mene i moga susjeda tako da naš odnos ne eksplodira u ubilačko nasilje.
Naš je susjed (Slovenac, marksist, lakanovac, hegelijanac, lucidni teorijski nervčik, filmolog novog kova, filozofska mega-zvijezda itd. ovisno o tome tko što želi vidjeti) teoretičar-čudovište. Njegova misao "žudi" biti utjelovljenjem teorijske Stvari, paralaktičkim diskursom koji na svjetlo dana, u zavodljivom ruhu, iznosi sam jouissance (manjkavost, nepostojanost, glupost) Teorije.
"Ljubiti" / čitati susjeda Žižeka izravno, kročiti bez štita u pećinu njegove teorijske agalme, stoga ne znači ništa drugo doli pristati na poništenje cijeloga simboličkog univerzuma u kojemu bi se (i emocionalna i spoznajna) komunikacija trebala začeti i odvijati. Pitanje, dakle: "Što muči Žižeka?" neodgovorivo je, osim kroz neizbježno iskrivljavanje njegove filozofske jezgre (Stvari). Razumjeti ono što, prema definiciji, ni sam Žižek ne može dokučiti (u oba smisla te riječi: i fizičkom i psihičkom) bila bi najveća moguća pogreška.
( Tvrtko Vuković, iz Apendiks: "Ljubi Zižeka svoga!" )
U ovoj se knjizi izlaže Žižekovo shvaćanje etike i politike u vremenu, kao što sam ističe, dezintegracije očinskog autoriteta. Pobliže se razmatra koncept čudovišnog etičko-političkog čina koji je, prema Žižeku, jedini mogući izlaz iz zlokobne zapetljanosti postmodernog čovjeka u mrežu kapitala, tržišta, narcizma i drugih opsjena na kojima počivaju zapadna liberalna društva. Pritom se ispituju oblici upletenosti Žižekova rada u pojave koje se njime ocrnjuju: do koje su mjere prokazane "zloće našeg doba" pretpostavke za samo njihovo prokazivanje.
***
Čitajući Freudovu figuru Nebenmencha, bližnjeg ili susjeda, Lacan upozorava da u njegovoj bliskosti i prepoznatljivosti uvijek preostaje dimenzija koja radikalno izmiče razumijevanju. Nebenmench je Stvar; nama nešto najprisnije, a istodobno strano, nepoznato i, unatoč intimnosti, paradoksalno izvanjšteno. Riječju ekstimno.
Poveden tim shvaćanjem, Žižek većim dijelom svojeg opusa problemski osvjetljava koncept susjeda ne bi li prispodobio najmanje dvije stvari: 1) ono što se obično javlja kao dobrosusjedski osmijeh samo je naličje podzemne čudovišnosti što vreba iza te blage, nevine pristupačnosti; 2) nasuprot zdravorazumskom moralu koji propovijeda zbližavanje treba naučiti kako tu monstruoznu vrata-do-Stvar držati na razmaku. (...) Treće (simbolički poredak, op. a.) treba stupiti između mene i moga susjeda tako da naš odnos ne eksplodira u ubilačko nasilje.
Naš je susjed (Slovenac, marksist, lakanovac, hegelijanac, lucidni teorijski nervčik, filmolog novog kova, filozofska mega-zvijezda itd. ovisno o tome tko što želi vidjeti) teoretičar-čudovište. Njegova misao "žudi" biti utjelovljenjem teorijske Stvari, paralaktičkim diskursom koji na svjetlo dana, u zavodljivom ruhu, iznosi sam jouissance (manjkavost, nepostojanost, glupost) Teorije.
"Ljubiti" / čitati susjeda Žižeka izravno, kročiti bez štita u pećinu njegove teorijske agalme, stoga ne znači ništa drugo doli pristati na poništenje cijeloga simboličkog univerzuma u kojemu bi se (i emocionalna i spoznajna) komunikacija trebala začeti i odvijati. Pitanje, dakle: "Što muči Žižeka?" neodgovorivo je, osim kroz neizbježno iskrivljavanje njegove filozofske jezgre (Stvari). Razumjeti ono što, prema definiciji, ni sam Žižek ne može dokučiti (u oba smisla te riječi: i fizičkom i psihičkom) bila bi najveća moguća pogreška.
( Tvrtko Vuković, iz Apendiks: "Ljubi Zižeka svoga!" )
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
