Ono što je Homer i njegovi epovi u staroj grčkoj književnosti, to je u mnogo pogleda Firdusi i njegova "Šāhnāma" u novoiranskoj literaturi, i kako su Homerove pjesme utjecale na kasniji razvoj knjige kod Grka i kod onih zapadnih naroda koji su se na njih ugledali, tako je slično djelovao i Firdusijev ep kod Iranaca i onih istočnih naroda kojima su oni bili učitelji.

Oba ova naroda sada su daleko od toga da igraju onu ulogu koju su nekad imali, ali ova dva genija njihova i dan danas su u stanju zavladati našim osjećajima, do srca nas ganuti i u nama pobuditi najveće divljenje.

Taj dah vječne ljepote osjeća se samo na najvećim vrhuncima ljudskog djelovanja: na te visine popeo je Homer epsku poeziju na Zapadu, a Firusi na Istoku.

"Šahnama" je golema herojska epopeja koja sadrži jezgru svih narodnih predaja i to najviše u onome obliku u kome su se one nalazile u tzv. proznoj "Šahnami". Obično se uzima da ona ima okruglo 60.000 distiha (120.000 stihova), a ispjevana je u epskom metru mutekaribu.

Temeljna ideja "Šahname" je borba svjetla i tame odnosno između njihovih predstavnika Ormuzda i Ahrimana. Svjetlo će najzad pobijediti.

Sadržajno "Šahnama" obuhvaća sve događaje iz iranskog mitskog, legendarnog i povijesnog doba od stvaranja svijeta i prvoga čovjeka Gajo Marete pa do propasti Sásánida i arapskog osvojenja Irana. Po vremenu, ti događaji obuhvaćaju i prema narodnoj predaji nekoliko tisuća godina.

U tom okviru i držeći se izvjesne kronologije koju mu je pružila narodna predaja, Firdusi je opjevao sve najljepše i najvažnije iranske (i uopće arijske) priče i mitove, legendarna i povijesna junačka djela, s mnogo i mnogo epizoda, lirskih umetaka, anegdota, refleksija itd.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.