Camusovski ton najnovije proze Nikole Petkovića govori o uzajamnom otuđenju onih koji bi po svemu morali biti najbliži. Uz puno napora i slamanja otpora i obzira rekonstruira se ono što je postojalo između oca i sina. No, toga je bilo toliko malo da je, zapravo, praznina njihova odnosa "dublja" od svega ostaloga.

Radnja se odvija tijekom sporog umiranja od raka oca koji je nestao iz života pripovjedača još kad je ovaj bio sedmogodišnje dijete. Stiglo je tako doba, sam deadline, da se otac i sin pogledaju jasno, licem u lice, da se neizrečeno kaže, da se dugogodišnja šutnja između njih prekine.

"Kako svezati cipele" je krnji bildungsroman, jer odnos oca i sina nije ni zalijevan a kamoli bildan. Problem je u tome što se pripovjedač nije imao priliku emancipirati, pobuniti protiv očeva autoriteta, ni izravno ni ikako, nego je odrastao i sazrio mimo oca. Upravo taj paradoks, nemogućnost obračuna s izmaknutim a prisutnim autoritetom omogućuje Petkovićevu prozu.

Ovo je tekst koji je istodobno poetsko-prozni i autoterapijski komad. Ovaj roman vapi za svim onim što terapija podrazumijeva: suočenjem, verbalizacijom, refleksijom... potragom za katarzom, traženjem načina na koji se čvor odnosa može otpetljati, za ključem koji bi otvorio brave - samo da je naći barem neke od tih brava.

Nikola Petković piše o traumi iz njenog pomičnog središta, iz traumatizirane svijesti. Nju bilježi jezikom koji pokušava savladati nered, pa ga, kad traumu obgrli, i reflektira. Njegove se riječi ponavljaju, opsesivno vraćaju, neprobavljene, brane humorom, traže koliko i govore. Pjevajući poput raskomadanog Orfeja, one u dijelovima traže cjelinu, zakon, zaklon, oca.

Nikola Petković (Rijeka, 20. svibnja 1962.), hrvatski književnik, sveučilišni profesor, književni kritičar i publicist. Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je i doktorirao u Sjedinjenim Američkim Državama i predavao na više tamošnjih sveučilišta. Od 2003. predaje na Filozofskom fakultetu u Rijeci gdje je profesor na Odsjeku za filozofiju i Odsjeku za kulturalne studije. Predaje na postdiplomskom studiju komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i na postdiplomskom studiju Identiteti Europe Fakulteta političkih znanosti. Predsjednik Hrvatskog društva pisaca od 2011. do kraja siječnja 2018.

U književnosti se javio 1980-ih s generacijom okupljenom oko časopisa Quorum koja se formirala na principima individualnosti, teorijske osviještenosti i intermedijalnosti. Objavljuje u domaćim i inozemnim listovima, zbornicima i književnim časopisima.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.