Bertrand Russell (1872. - 1970.) svakako je jedan od najutjecajnijih mislilaca dvadesetog stoljeća i to jednako zbog opsega tema kojima se bavio kao i zbog raznovrsnosti pristupa koje je zbog izuzetne erudicije mogao primijeniti na predmete svojih istraživanja. Rijetko je, naime, u 20. stoljeću bilo moguće naći takav renesansni um koji se s jednakom kompetencijom mogao baviti filozofijom, matematikom, logikom, poviješću i društvenim teorijama kao što je to mogao B. Russell.

Knjiga "Povijest zapadne filozofije" možda je prva knjiga uopće koja je tako opsežnu temu kao što je pregled filozofskih ideja i pravaca koji su se razvijali preko dvije tisuće godina u zapadnome kulturnom krugu pokušala prikazati na moderan način, jezikom razumljivim jednako stručnom čitatelju kao i zainteresiranom laiku.

Uz to, pristup je knjige sintetski, s mnogo međusobna povezivanja i upućivanja čitatelja na to da vidi poveznice između ideja i mišljenja koji možda i nisu doslovno povezani u nekom vremenskom slijedu ili slijedu pojedinih filozofskih škola. Za Russella filozofija nije nikada bila neka suhoparna akademska disciplina nepovezana sa stvarnim životom, već okosnica napretka zajednice i jedan od glavnih preduvjeta da se svijet učini boljim.

Zbog britkosti stila, dubine uvida, jasnog jezika i sintetskog pristupa, "Povijest zapadne filozofije", ni danas, više od pola stoljeća nakon što je prvi put objavljena, nije izgubila ništa od svoje svježine i vrijednosti. Svakome tko se želi uputiti u povijest i pravce filozofskog mišljenja od početaka filozofije pa sve do prve polovice dvadesetog stoljeća, ona je i danas vrijedan priručnik i gotovo nezamjenjivo referentno djelo.


**

Ako ova knjiga želi izbjeći vrlo strogu cenzuru kakvu zacijelo zaslužuje, valja ovdje unaprijed izreći nekoliko riječi isprike i pojašnjenja.
Ispriku treba uputiti stučnjacima za pojedine škole i pojedine filozofe. Svi su filozofi koje ovdje obrađujem, osim možda Leibnitza, bolje poznati nekima drugima nego meni. No, ako knjige koje pokrivaju široko područje uopće treba pisati, neizbježno je, s obzirom da nismo besmrtni, da oni koji takve knjige pišu provode na svakom pojedinom dijelu manje vremena nego što ga provode oni koji se usredotočuju na pojedinog autora ili na ograničeno razdoblje.

Neki, koji su trapljenički ustrajni u svojoj znanstvenosti, zaključit će kako knjige koje pokrivaju široko područje uopće ne treba pisati ili, ako ih se piše, da trebaju biti skup monografija različitih autora. Ipak, kada mnogo autora surađuje, ponešto se i izgubi. Ako u kretanju povijesti postoji ikakva jedinstva, ako postoji ikakav blizak odnos između onoga što ide prije, a što dolazi poslije, nužno je, kako bi se to uskladilo, da ranija i kasnija razdoblja sintetizira jedna pamet. Onaj tko proučava Rousseaua može imati poteškoća u pravilnom tumačenju njegove povezanosti s Platonovom i Plutarhovom Spartom; povjesničar koji se bavi Spartom možda neće biti proročki svjestan Hobbesa, Fichtea ili Lenjina. Jedna je od svrha ovakve knjige da se sve to dovede u odnos, a to može učiniti jedino pregled koji široko zahvaća.

Postoji mnogo povjesničara filozofije, ali niti jedan od njih, koliko je meni poznato, nije si postavio istu svrhu koju sam ja sebi postavio. Filozofi su i posljedice i uzroci: posljedice svojih društvenih okolnosti i politika i institucija njihova vremena; uzroci (ako imaju sreće) vjerovanja koja oblikuju politiku i institucije kasnijih doba. U većini povijesti filozofije svaki filozof pojavljuje se kao da je u vacuumu; iznose se njegova mišljenja bez dovođenja u odnos, osim, uglavnom, s mišljenjima ranijih filozofa. Ja sam, nasuprot tome, pokušao svakog filozofa prikazati, koliko je to istina dopuštala, kao proizvod milieaua, kao čovjeka u kojemu su se kristalizirale i koncentrirale misli i osjećaji koji su, u nejasnu i rasutu obliku, bili zajednički zajednici koje je on bio dio.

Zbog toga je trebalo ubaciti neke odlomke čiste društvene povijesti. Nitko ne može razumijeti stoike i epikurejce bez nekog poznavanja helenskog doba, ili skolastičare bez malčice razumijevanja rasta Crkve od petog do trinaestog stoljeća. Stoga sam ukratko izložio one dijelove glavnog povijesnog okvira za koje sam smatrao da su najviše utjecali na filozofsku misao, a učinio sam to podrobnije ondje gdje je bilo očekivati daje povijest manje poznata nekim čitateljima - na primjer, osvrćući se na rani srednji vijek. No u tim povijesnim odlomcima ja sam strogo isključivao sve za što se činilo da ima malo ili ništa utjecaja na filozofiju dotičnog doba ili na kasniju.

Problem izbora u knjizi kakva je ova koja stoji pred vama jest vrlo težak. Bez pojedinosti, knjiga postaje površna i nezanimljiva; s pojedinostima postoji opasnost da postane neizdrživo dugačka. Pokušao sam pronaći kompromis obrađujući samo one filozofe za koje mi se činilo da imaju velik značaj, a spominjući, kada su s njima u vezi, i takve pojedinosti koje, ako i nisu od presudne važnosti, imaju vrijednost kao ilustracija ili unošenje životnosti.

Od najranijih razdoblja, filozofija nije bila samo posao različitih škola ili rasprava između šačice učenih. Bila je ona sastavni dio života zajednice, i kao takvu sam je i razmatrao. Ako ova knjiga ima ikakvu vrijednost onda ona izvire iz takva pristupa.

Ova knjiga svoj nastanak duguje dr. Albertu C. Barnesu, budući daje izvorno oblikovana i djelomice iznesena u obliku predavanja u Barnes Fundation u Pennsylvaniji.

Kao i u većini mojih djela nakon 1932., u velikoj mi je mjeri u istraživanju i na brojne druge načine pomogla moja supruga Patricia Russel.

Bertrand Russell

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.