„Pet priča i krafne“ zbirka je koja, kako kaže jedan u njoj predstavljen lik: “… oslikava život, a život je ovdje pitom poput onoga u udžbeniku. Pozdravi. Predstavljanja. I uobičajene socijalne interakcije”. U njoj nema junaka ni antijunaka, velikih ni malih ljudi. U njoj otac jedne djevojke, kada mu ona prigovori zbog gledanja sapunica s plošnim i predvidljivim likovima, kaže da su ljudi takvi i u stvarnosti te da nitko, baš nitko ne bi prošao kao dobar lik u književnosti, na filmu ili televiziji.

Pet priča u ovoj zbirci bavi se satima, danima i godinama koji se gomilaju u životu takvih likova. Bavi se momkom koji telefonira na terasi kafića i ženom koja iz njegovih riječi rekonstruira samotni kut ljubavnoga trokuta u kojemu se našao. Priča o pijancu koji se svakoga dana pojavljuje na klupi pokraj školskoga igrališta i djevojci koja u ritmu njegova propadanja s druge strane ograde polako odrasta. Prati grozničave misli bivšega pustolova koji se jednoga jutra, dok mu žena pere zube u kupaonici jer ga više ne želi poljubiti smrdljiva daha, pokušava prisjetiti svojih započetih, ali nikada do kraja ostvarenih snova.

“Krafne” su pak u ovoj zbirci samo izgovor. One su “nešto debilno i masno iz mjesne pekarnice” iza čega jedna od žalobnica na sprovodu tragično poginulog vršnjaka skriva razloge iz kojih svoj život nije proživjela potpuno drugačije. Jer ti su razlozi, baš kao i u slučaju svih drugih likova u ovoj zbirci, sasvim banalni. Krafne su mnogo slikovitije.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.