Ovo je roman o nekoliko godina života i tajanstvenom nestanku Veronike Zarnik, mlade žene iz ljubljanskoga građanskog društva, koju je u se uvukao vrtlog nemirne povijesti. Pet likova govori o njoj, a svaka od njih i o sebi i uzburkanom slovenskom vremenu pred drugi svjetski rat i tijekom njega.

O vremenu koje je kao moloh gutalo ne samo ovako ili onako uvjerene sudionike povijesnih događaja, nego i ljude koji su živjeli na rubu burnog događanja, koje nisu dobro niti razumjeli - htjeli su samo živjeti. No, “samo” živjeti bila je iluzija, bilo je vrijeme kada ni u prividno sigurnoj i idiličnoj zavjetrini neke gospoštije u Gorenjskoj nije bilo moguće izbjeći jureći vlak nasilja.

***

Drago Jančar pisac je kojega više ne treba posebno predstavljati hrvatskim čitateljima. Kod nas su prevedene mnoge njegove knjige, a posljednja je bila "Drvo bez imena" u izdanju naše Meandra. Jančareva djela posljednjih godina doživljuju prijevode i kritičke odjeke u brojnim europskim zemljama. Ove je godine tako dobio dvije ugledne književne nagrade u Francuskoj: Prix Européen de Littérature (Europska nagrada za književnost) u Strasbourgu za životno djelo i Prix de l’Inaperçu u Parizu za francuski prijevod romana "Zujanje u glavi" - za strano djelo koje najviše zaslužuje pozornost francuske javnosti. Roman "Noćas sam je vidio" bio je nagrađen kao najbolji slovenski roman 2010.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.