Maria Isabel Barreno
Maria Teresa Horta
Nova portugalska pisma
- Nakladnik: Mirakul
- Prijevod: Tanja Tarbuk
- 04/2005.
- 304, meki uvez s klapnama
- ISBN 9537164063
- Cijena: 17.25 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Godine 1971. Maria Velho da Costa i Maria Isabel Barreno bile su kolegice u Institutu za industrijsko istraživanje. Maria Velho da Costa objavila je prozu «Maina Mendes», svoje prvo djelo, a Maria Isabel Barreno prozu «Oni drugi, zakoniti nadređeni». Maria Teresa Horta s njima je obavila intervju za novine Capital. No Maria Teresa Horta je bila i autorica djela «Svoja Gospa» što ga je režim zabranio, a zatim je objavila i «Obje ruke na tijelu».
Nakon prvoga susreta njih triju, sve tri Marije, u dobi od tridesetak godina, udate i majke, počele su zajedno ručati u restoranu Treze u lisabonskoj četvrti Bairro Alto. Za vrijeme tih susreta javila se ideja da napišu knjigu. Maria Velho da Costa, koju prijatelji poznaju kao Fátimu, predložila je: «Ako je jedna podigla toliko buke, što bismo tek mogle učiniti nas tri?»
Bila im je potrebna polazna točka. «Zašto to ne bi bila Mariana Alcoforado», predložila je Maria Velho da Costa. «Nikada, to je lukava žena koja živi od strasti i uvijek se žali...», odgovorila je Maria Isabel Barreno. No već sljedeći put, na ručku u istom restoranu, upravo je ona donijela prvo pismo.
Tako je, tri stoljeća nakon pisama koja se pripisuju redovnici u Beji, započeto pisanje «Novih portugalskih pisama». Na svaki susret u restoranu, ili kasnije u kući Marije Terese Horte, donosile su one svoje tekstove koje su glasno čitale i o njima raspravljale. Ako je Mariana bila polazište, njih tri bile su motiv, i nakon svega ispisale su književnost, pjesme, prozu, eseje, pisma, igre, izvještaje, srednjovjekovne ljubavne pjesme, pa i navode iz Kaznenog zakona. To je portret svake od njih i zemlje u kojoj su postojali pobačaji, nasilje, incesti, kućna zlostavljanja, zatvori, bijeda, cenzura, kolonijalni ratovi.
Nakon prvoga susreta njih triju, sve tri Marije, u dobi od tridesetak godina, udate i majke, počele su zajedno ručati u restoranu Treze u lisabonskoj četvrti Bairro Alto. Za vrijeme tih susreta javila se ideja da napišu knjigu. Maria Velho da Costa, koju prijatelji poznaju kao Fátimu, predložila je: «Ako je jedna podigla toliko buke, što bismo tek mogle učiniti nas tri?»
Bila im je potrebna polazna točka. «Zašto to ne bi bila Mariana Alcoforado», predložila je Maria Velho da Costa. «Nikada, to je lukava žena koja živi od strasti i uvijek se žali...», odgovorila je Maria Isabel Barreno. No već sljedeći put, na ručku u istom restoranu, upravo je ona donijela prvo pismo.
Tako je, tri stoljeća nakon pisama koja se pripisuju redovnici u Beji, započeto pisanje «Novih portugalskih pisama». Na svaki susret u restoranu, ili kasnije u kući Marije Terese Horte, donosile su one svoje tekstove koje su glasno čitale i o njima raspravljale. Ako je Mariana bila polazište, njih tri bile su motiv, i nakon svega ispisale su književnost, pjesme, prozu, eseje, pisma, igre, izvještaje, srednjovjekovne ljubavne pjesme, pa i navode iz Kaznenog zakona. To je portret svake od njih i zemlje u kojoj su postojali pobačaji, nasilje, incesti, kućna zlostavljanja, zatvori, bijeda, cenzura, kolonijalni ratovi.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
