Vjeruješ li da smisao života nije drugo, doli strast koja jednoga dana prožme naše srce, našu dušu i tijelo, i onda gori vječno, do smrti? Ma što da se događalo u međuvremenu. I ako smo to doživjeli, možda nismo uzalud živjeli. Je li ta strast tako duboka, tako zla, tako sjajna, tako neljudska?... A možda i nije usmjerena prema osobi, nego samo prema žudnji?... To je pitanje. Ili možda ipak pripada osobi, vječno i uvijek samo toj jednoj i tajanstvenoj osobi koja može biti dobra ili loša, iako intimnost strasti ne ovisi o djelovanju i osobinama koje te vezuju za tu osobu?

Strast ne raspravlja riječima razuma. Strasti je posve svejedno što dobiva od drugoga, ona se želi izraziti, nastoji potpuno provesti svoju volju, pa ako za uzvrat i ne dobiva ništa drugo nego blage osjećaje, ljubaznost, prijateljstvo ili strpljivost. Sve su velike strasti beznadne, inače nisu strasti nego nagodbe, pametni kompromisi, razmjene mlakih osjećaja.

*

Vješto satkana mreža predivnih misli, čarobno i moćno  napisana priča o ljubavi, prijateljstvu i izdaji, sjetno oslikan sjaj jednog vremena.

Ponovno otkriće ovog sjajnog romana, prvi put objavljenog 1942. godine svrstalo je Sandora Maraija uz bok velikana kao što su G.G. Marquez,  J. Roth ili čak T. Mann.

Sándor Márai (izvorno Sándor Károly Henrik Grosschmied de Mára) bio je mađarski pisac i novinar. Rodio se u plemićkoj obitelji u tada mađarskom gradu Kassa, danas slovačkim Košicama, 11. travnja 1900. godine. Mladost provodi u Frankfurtu, Berlinu i Parizu, gdje radi kao novinar, te se okušava u pisanju na njemačkom, no po povratku u Budimpeštu kao jezik svoje književnosti definitivno odabire mađarski, poistovjećujući materinski jezik sa samim konceptom nacije. 

Tridesetih godina biva zapažen po svojem preciznom i čistom realističkom stilu, piše prve mađarske osvrte o Kafkinim djelima, a u novinskim člancima izražava izuzetno kritičan stav prema nacizmu. Márai je autor 46 djela, od kojih je u hrvatskom prijevodu možda najpoznatije „Kad svijeće dogore“, roman prožet nostalgijom za iščezlim multietničkim i multikulturalnim društvom propale Monarhije. Kao protivnik komunističkog režima 1948. trajno napušta Mađarsku, prvo se seli u Italiju, a zatim emigrira u SAD. Neprekidno piše na mađarskom, no objava njegovih djela nakon 1956. u Mađarskoj će biti zabranjena. 

Njegova poezija, romani i dnevnici objavljeni su tek posmrtno, i u narednim desetljećima otkriveni i cijenjeni od kritike i publike postali su dijelom europskog književnog kanona dvadesetoga stoljeća. Nakon smrti supruge Ilone i sina Jánosa, kojega su kao ratno siroče posvojili prije emigracije, shrvan rakom i depresijom, Márai je počinio samoubojstvo hicem iz pištolja u San Diegu 21. veljače 1989. godine.  

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.