"Četiri godišnja doba" izrazito je lirski koncipirano djelo prvi put objavljeno 1938. godine. Sándor Márai ispisao je zbirku stilski besprijekornih proznih epigrama o malim ali sudbonosnim životnim događajima, uobličenih s iznimnom vještinom i rezigniranom mudrošću pisca visokih moralnih zahtjeva.

Sándor Márai majstor je kratkih, jezgrovitih tekstova napisanih u filozofskome duhu. Tekstova koji bi se suvremenim jezikom mogli nazvati meditacijama ili ljekovitim mislima. Znao je da je higijenu ljudskoga duha nužno održavati, znao je da su taoističke mudrosti, budističke priče i kratke dnevne kontemplacije potrebne kao zalogaj kruha. Znao je i to da je posao pisca stvaranje misli, da je umjesto onih koji misao ne mogu oblikovati sami, pisac kipar riječi.

Sándor Márai (izvorno Sándor Károly Henrik Grosschmied de Mára) bio je mađarski pisac i novinar. Rodio se u plemićkoj obitelji u tada mađarskom gradu Kassa, danas slovačkim Košicama, 11. travnja 1900. godine. Mladost provodi u Frankfurtu, Berlinu i Parizu, gdje radi kao novinar, te se okušava u pisanju na njemačkom, no po povratku u Budimpeštu kao jezik svoje književnosti definitivno odabire mađarski, poistovjećujući materinski jezik sa samim konceptom nacije. 

Tridesetih godina biva zapažen po svojem preciznom i čistom realističkom stilu, piše prve mađarske osvrte o Kafkinim djelima, a u novinskim člancima izražava izuzetno kritičan stav prema nacizmu. Márai je autor 46 djela, od kojih je u hrvatskom prijevodu možda najpoznatije „Kad svijeće dogore“, roman prožet nostalgijom za iščezlim multietničkim i multikulturalnim društvom propale Monarhije. Kao protivnik komunističkog režima 1948. trajno napušta Mađarsku, prvo se seli u Italiju, a zatim emigrira u SAD. Neprekidno piše na mađarskom, no objava njegovih djela nakon 1956. u Mađarskoj će biti zabranjena. 

Njegova poezija, romani i dnevnici objavljeni su tek posmrtno, i u narednim desetljećima otkriveni i cijenjeni od kritike i publike postali su dijelom europskog književnog kanona dvadesetoga stoljeća. Nakon smrti supruge Ilone i sina Jánosa, kojega su kao ratno siroče posvojili prije emigracije, shrvan rakom i depresijom, Márai je počinio samoubojstvo hicem iz pištolja u San Diegu 21. veljače 1989. godine.  

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.