"Nisam ubio radi toga da pomognem majci – koješta! Nisam ubio ni radi toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor čovječanstva! Jednostavno sam ubio; radi sebe sam ubio, samo radi sebe..." tako Raskoljnikov, student koji je počinio zločin (i zaradio kaznu), obrazlaže svoje porive i dvojbe nakon što je na svoj "filozofični" način uzeo pravdu u ruke. Ubiti i opljačkati omraženu lihvaricu etički je opravdano, tvrdi on, "jer ni veliki ljudi i vođe čovječanstva nisu prezali od krvi", ako im je krv običnih, "nebitnih" ljudi mogla pomoći u ostvarivanju viših ciljeva.

Ova "ničeanska" ideja, iz vremena prije Nietzschea, kao stvorena je za Dostojevskog, pisca-filozofa, vrsnog poznavatelja ljudske psihe, znanog po sjajnom seciranju društvenih i duševnih previranja, te po majstorskoj karakterizaciji i razradi svojih likova.

Njegova je književnost pritom živa, proživljena, životna i gorljiva, tako da, unatoč minulom vremenu i mijenama ukusa, ne gubi svoj antologijski status, a "Zločin i kazna" – kao dio opće kulture i nezaobilazni roman na svim boljim policama knjiga – samo to potvrđuje.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.