|
"On je bio jedna od najinteresantnijih, najoriginalnijih, najkompliciranijih, najmodernijih i najsna§nijih liźnosti u cijelom naçem §ivotu i u cijeloj naçoj knji§evnosti", zapisao je 1913. Kamovljev biograf Vladimir Čerina. No, ni nakon stolje†a od smrti Janko Polić Kamov (1886-1910) ne prestaje izazivati nedoumice, jer njegovo osebujno i neponovljivo djelo, život obavijen velom tajnovitosti, kao i legende isprepletene oko njega predstavljaju jednu od najvećih i najintrigantnijih tema u hrvatskoj knji§evnosti i umjetnosti.
Jer, Kamov je bio pisac ispred svog vremena; iako je umro ne navrçivçi ni dvadeset i četiri (24!) godine, taj je "klinac" ostavio za sobom zadivljujuće djelo iznimne umjetnilke vrijednosti, zbog kojeg se danas smatra prvim hrvatskim avangardnim piscem i svakako jednim od najboljih koje smo imali!
U ovdje uvrštenom kompletnom opusu novela i "lakrdija", kako ih je nazvao, najbolje se vidi Kamovljeva veličina i hrabrost da beskompromisno prikaže istinu, ukaže na društvene laži, farizejstvo i filistarstvo, utkavši usput i plemenitu priču o tragediji svoje obitelji, o svojoj nesretnoj ljubavi, kao i priču o svojoj uistinu jedinstvenoj sudbini.
Samosvojan, jedinstven i originalan, taj prokleti genij, veliki psovač, pjesnik dubokih mutnih slutnji, nagovještač rasula, već u dvadeset i prvoj godini napisao je oporuku: "Ako umrem, ostavljam svoje tijelo na raspolaganje liječnicima, da ga upotrebe za svoje pokuse; budući moja djela ne dopriječe izvan moje ladice, budu i moj život ne posluži dovoljno znanosti – to joj ostavljam svoje tijelo i dajem joj svoju smrt. I hulja bio onaj, ko nada mnom pozove popa, pribije krst i donese vijence."
Otišao je tri godine kasnije, bolno mlad, nikad prežaljen i nikad zaboravljen.
MV
Info , 30.07.10
Facebook | | Croportal 
|
