Eugenia i Juergen Ehgartner : Leykamova je nova misija približiti austrijsku književnost hrvatskim čitateljima
Ne tako brojni izdavači znanstvene knjige ili manje komercijalne beletristike u Hrvatskoj teže se probijaju u medije, a njihova izdanja u većini knjižara čestu su nedovoljno vidljiva i neadekvatno prezentirana. Stoga nam je zadovoljstvo kroz razgovor s Eugeniom i Juergenom Ehgartnerom predstaviti jednu takvu “manje vidljivu” nakladničku kuću - Leykam international, koja se ispočetka afirmirala kao izdavač znanstvene knjige, a sada se sve više okreće i beletristici, s željom da što više prijevoda austrijskih autora približe hrvatskim čitateljima.
Dalmacija i Istra u 19. stoljeću
Građani plemići
Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
Strudlhofstiege
Uvod u povijest knjige
Nenad Bartolčić: Ako se ne varam, tvrtku Leykam international pokrenuli ste 2007. godine, i pomalo neočekivano dobili smo tada novog izdavača koji se specijalizirao za ozbiljna i kvalitetna društveno-humanistička izdanja, pretežito povijesne tematike, a kasnije se repertoar i proširio. No, odakle Leykam u Hrvatskoj, postoje li kakve poveznice s austrijskim Leykamom?
Eugenia i Juergen Ehgartner: Da, točno ste pretpostavili. Naša nakladnička kuća utemeljena je 2007. kao tvrtka kćerka Leykam koncerna iz Graza, a 2013. promjenom vlasničke strukture Leykam international prelazi u vlasništvo Juergena Ehgartnera.
Pretpostavljam da ste prethodno snimili situaciju, profil nakladništva i knjižarstva i naročito produkciju znanstvene knjige u Hrvatskoj... kakvom ste je tada vidjeli? Je li se ta slika u međuvremenu promijenila?
Prije dolaska u Hrvatsku snimili smo situaciju u hrvatskom nakladništvu, napravili dubinsku analizu koja se bazirala na ispitivanju navika čitanja i kupovanja knjiga u Hrvatskoj, obavili niz razgovora s direktorima i vlasnicima uglednih hrvatskih nakladničkih kuća i na osnovu dobivenih podataka odlučili se osnovati nakladničku kuću koja će u fokusu imati znanstvenu i sveučilišnu literaturu a sporadično beletristiku. U međuvremenu se ta slika dosta promijenila jer se znanstvene knjige (a pogotovo sveučilišna literatura) koje objavljujemo čitaju - ali ne i kupuju - ako razumijete što time želim reći... Treba spomenuti i da su i financijske potpore za znanstvenu knjigu iz godine u godinu sve manje.
Koji je bio poslovni model od kojeg ste krenuli, i je li on i danas isti ili ste se prilagođavali situaciji na prilicno nestabilnom hrvatskom trzistu knjiga?
Vrlo brzo smo shvatili da je distribucijski model u Austriji posve drukčiji od ovog u Hrvatskoj te se pokušali prilagoditi modelu komisijskog poslovanja što je u nekoliko navrata rezultiralo bolnim financijskim gubitcima (financijski krah Librarije, Profila, Algoritma, stečaj Superknjižare). Stoga nastojimo što je moguće više izbjeći komisijsku prodaju odnosno svesti je na minimum.
Kako ste podijelili poslove, tko je u Leykamu zadužen za što?
Jürgen je zadužen za cjelokupno financijsko poslovanje, marketing, distribuciju i licence (kupovinu i prodaju) a ja za uredničke, povremeno prevoditeljske poslove, akviziciju novih projekata i odnose s autorima i javnošću. Koncepcija programa zajednička je.
Predstavite ukratko Leykamov nakladnički profil?
Okosnicu nakladničkog profila čine s jedne strane znanstvene knjige, monografije te sveučilišni udžbenici i publicistika a s druge strane to su beletristička djela domaćih autora od kojih bih posebno izdvojila Borisa Becka i prijevode mahom austrijskih i njemačkih autora.
Koliko su vaši osobni afiniteti tj. poznavanje pojedinih područja bili važni u koncipiranju Leykamova kataloga, a u kojoj mjeri angažirate i dodatne, vanjske uredničke snage?
Bilo bi zaista pretenciozno da ja kao germanistica i romanistica biram naslove iz povijesti, komparativne književnosti, anglistike... Za pojedina područja angažirali smo renomirane hrvatske povjesničare, filologe, muzikologe... Tako recimo mogu izdvojiti sada već zaista prepoznatljivu biblioteku Uvodi čiji je glavni urednik akademik Boris Senker a u kojoj je već objavljeno više od 20 svezaka i biblioteku Hrvatska povijest s glavnim urednikom prof. dr. sc. Nevenom Budakom. I mlađe vrlo zanimljive biblioteke poput Bibliothece Dalmatice i Biblioteke Germano-Croatica imaju svoje urednike: prva splitskog sveučilišnog profesora dr. sc. Marka Trogrlića i prof. dr. sc. Marijana Bobinca (Filozofski fakultet Zagreb).
Arhitekt Herman Bollé
Majušna žena
Zid
Posljednja noć velikog pripovjedača
Golubovi iz Brna
Kod beletrističkog dijela produkcije prevladavaju djela austrijskih pisaca, mahom suvremenih, koliko je hrvatskim čitateljima uopće poznata austrijska knjizevnost?
Mislim da je hrvatska čitateljska publika vrlo dobro upoznata s klasicima austrijske književnosti: posebice s Robertom Musilom, Josephom Rothom, Stefanom Zweigom, Ingeborg Bachmann. Bio je međutim pravi izazov hrvatskoj publici otkriti pisce poput Heimita von Doderera ili od suvremenih pisaca Petera Henischa, Evu Menasse i Marlene Haushofer. Važno bi bilo napomenuti da je odabir austrijske književnosti bio ne samo logičan zbog prostorne i osobne bliskosti nego i zbog lakše provjerljivosti kvalitete prijevoda. Istaknula bih međutim i još jedan manji niz prijevoda lihtenštajnskih autora što je prema mojem saznanju ipak svojevrstan novum u Hrvatskoj. Valja napomenuti da je većinu naše prijevodne beletristike vrlo kvalitetno preveo Andy Jelčić.
Izdvojite neke od naslova koji su obilježili ovih Leykamovih 13 godina?
To su u svakom slučaju nizovi Hrvatska povijest (prijevod sveska “Dalmacija i Istra u 19. stoljeću” upravo je objavljen na talijanskom jeziku) i Uvodi, monografija “Kapela sv. Barbare” (djelo 32 studenata povijesti umjetnosti FF-a u Zagrebu), monumentalna monografija “Herman Bollé”, prijevod “Die Strudlhofstiege” H. von Doderera (za koju je i Daniel Kehlmann rekao da je upravo ta knjiga obilježila njegovu književničku karijeru), nedavno objavljeni “Zid” Marlene Haushofer te romani Borisa Becka “Pandorina kutija” i “Posljednja noć Velikoga pripovjedača”.
Jeste li zadovoljni vidljivošću vaših izdanja u hrvatskoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti, recepcijom u medijima ili u stručnim publikacijama?
Prvih godina da, sjećam se fenomenalnih "duplerica" u Jutarnjem listu Miljenka Jergovića o knjigama “Povijest karikature do 1940.” i “Barokni defter”, no u zadnjih par godina primjećujem da je sve manje recenzija - što i ne čudi s obzirom da su kulturne rubrike posve ukinute u nekim novinama pa smo sretni kad se odjednom pojavi neki osvrt u Vijencu ili se knjiga pojavi u top ten Globusovih preporuka za ljeto - no, niti ima sustavnosti a niti se može predvidjeti ili utjecati na vidljivost i recepciju u hrvatskim medijima. Ipak, treba naglasiti da je puno veća vidljivost naših knjiga na portalima poput Modernih vremena.
Tko su glavni kupci Leykamovih knjiga? U kolikoj su mjeri one prisutne i na policama knjižara?
Moram priznati da sam vrlo ugodno iznenađena činjenicom da su upravo prijevodi austrijskih romana stekli u posljednje dvije godine jedan krug vjernih čitatelja. S obzirom na financijsku situaciju naši stalni klijenti, knjižnice naručuju manje nego prije, stručna publika ovisno o temi, a studenti baš ako “moraju” za ispit. S obzirom da su knjižare u Hrvatskoj većinom u vlasništvu nakladnika naše knjige u tim se knjižarama rijetko ili nikada ne nađu u izlogu, a često ni na policama - tek kad kupac izričito zatraži našu knjigu knjižar će je otići potražiti u spremište - dakle, knjige jesu u knjižarama ali su svejedno “nevidljive”. S neovisnim knjižarama poslujemo putem narudžbe. Zarada je malena, ali strah da će nam netko ostati dužan i knjige i novac ne postoji.
U kolikoj mjeri tip izdavaštva kojim se bavite ovisi o potporama nadležnih ministarstava (MK i MZO)... kakav bi tretman takve knjige imale u Austriji?
Bez potpora resornih ministarstava ovaj tip izdavaštva teško da bi mogao preživjeti - a isti je slučaj i s Austrijom gdje se potpore za programe dodjeljuju gotovo isključivo manjim i angažiranim a ne velikim nakladnicima - Ministarstvo kulture RH slijedi unatrag dvije godine ovaj model što je zaista poticajno i pozitivno za nas kao nakladnike.
Koje bi još bile razlike, ali i sličnosti, izmedju austrijskog i hrvatskog knjižnog tržišta?
Najveća je razlika u nepostojanju neovisne i jedinstvene distribucijske mreže te monopoliziranje knjižarske djelatnosti u vidu nakladnika-knjižara. Postojanje stvarnog tržišta i ipak znatno većeg broja kupovne čitalačke publike - dakle ljudi koji kupuju knjige utječe i na to da nakladnici od izdavanja knjiga mogu živjeti. Naravno, rečeno se odnosi na "normalna" tj. predkoronska vremena. Na žalost, nakladnici su pored umjetnika i u Austriji u ovim izvanrednim okolnostima ušli u najranjiviju skupinu, i tamo prodaja pala za otprilike 50%.
Što bismo npr. mogli preuzeti od austrijskog modela?
Kao što sam već nekoliko puta na slično pitanje odgovorio (Juergen) mislim da je apsolutno nužno razdvajanje nakladničke, distribucijske i knjižarske djelatnosti - taj se model u velikom broju zemalja diljem svijeta pokazao uspješnim. Posve besmislenim i neodrživim modelom držim model komisijske prodaje u kojoj je nakladnik dužan knjižari (ili knjižarskom lancu) dostaviti određeni broj primjeraka svakog novog izdanja a novac vidi (u najboljem slučaju) 60 (!!!) dana po slanju odjave. Međutim najveći broj knjiga se vrati (onako kako je bio dostavljen) na kraju godine natrag... Ako knjižara u međuvremenu ode u stečaj ništa ni od novca ni od knjiga - imali smo i takav slučaj.
U kolikoj se mjeri nadate realizirati nakladnički program za 2020., koliko je na Leykam utjecala pandemija koronavirusa?
Kriza uvjetovana covidom 19 drastično se odrazila na prodaju koja je jednostavno nestala, dok je nešto pojačana bila online prodaja. No, tijekom lock-downa nijednog trenutka nismo prestali raditi: prevoditelji su nastavili prevoditi, autori pisati, lektorica lektorirati, dizajner i tiskara proizvoditi knjige. Pokušat ćemo svakako realizirati nakladnički program koji smo si zacrtali za 2020. Od bilateralnog projekta "Godina kulture Austrija - Hrvatska 2017" pa do kraja 2020. imat ćemo čak 18 prijevoda austrijskih autora. Misiju kulturološko-prevodilačkog transfera kanimo nastaviti i ubuduće proširujući je na francusku a možda neke druge prijevode, vodeći se Blochovim načelom nade (Das Prinzip Hoffnung) da jesen ipak neće biti tako „crna“ kako je pesimisti uvelike najavljuju.
Za kraj, preporučite neke nove naslove ili one koji su pred izlaskom...
Svakako bih čitateljima preporučila već spomenuti roman "Zid" Marlene Haushofer u izvanrednom prijevodu Igora Crnkovića te roman "Golubovi iz Brna" austrijske autorice Bettine Balake. U rujnu i listopadu hrvatski čitatelji mogu očekivati još nekoliko izuzetnih prijevoda austrijskih i francuskih romana te novi roman Borisa Becka - no, ne bismo željeli sve unaprijed otkriti...
** ovo je integralna, proširena verzija razgovora koji je prvotno objavljene u prilogu za knjigu Best Book tjednika Express.