Nakon "Ranih dana", "Trave i korova" te "Mrtve prirode" knjiga koju držite u rukama završetak je te tetralogije, tako da vam mogu sasvim pouzdano obećati da sam s tim stvarima definitivno završio. Naletite li negdje na Barnesa zatajite ovaj moj književni nestašluk. Kao što je po naslovu više no jasno, ova knjiga govori o ljubavi, o onim brojnim klinačkim ljubavima koje smo doživljavali sasvim ozbiljno i dramatično, a bol koji bi nam nanijele pamtili jako kratko. Ona je sva iz onih nevinih vremena kada smo se pravili veoma odraslima, a iznutra bili plahi, lomni i osjetljivi.

Usto autor pokušava došapnuti čitatelju i nešto o onom što misli o ljubavnim romanima, o romantičnim elementima u kaubojskom filmu i krimiću, o stripu i romanima u nastavcima, o tome kako graditi priču, kako oblikovati prikladne karaktere i o sličnim stvarima. Ma koliko željela biti autentičnom i vjernom, nemojte ovu knjigu držati čistom i svetom istinom.

Goran Tribuson

Tribuson pisanje o sebi i vlastitom odrastanju, plete oko stožernih tematskih okosnica kao što su glazba, film, književnost, TV, sport ili strip i na taj način otvara mogućnosti da tetralogiju ne čitamo kao zapise o Goranu Tribusonu privatno, nego zapise o vremenu, prostoru, društvu i stožerima odrastanja i života jedne generacije. 

U "Vremenu ljubavi", četvrtom i navodno završnom dijelu tetralogije, Tribuson se pozabavio najkrhkijim od tih 'stožera' - ljubavlju, no prikazivanje njegove osobne povijesti ljubavnih poraza i pobjeda, napisano uz mnoštvo ironičnih i autoironičnih tribusonovskih strelica, praćeno je svojevrsnom klasifikacijom ljubavi općenito, čak pokušajem nekakve 'studije' o ljubavi.

Jagna Pogačnik (HTV)

Goran Tribuson je jedan od najvažnijih predstavnika tzv. žanrovske proze u Hrvatskoj, i što je još važnije, jedan je od ponajboljih i najčitanijih hrvatskih prozaika. Književnu karijeru započeo je početkom sedamdesetih s generacijom borgesovaca, ispisujući tzv. fantastičku književnost, da bi mu kasnije radove obilježio zaokret prema stvarnosnoj prozi, s izrazitim socijalnim backgroundom i naglašeno prisutnim elementima rock-kulture. Vješto se koristeći elementima kriminalističkog romana ispisuje ponajbolje stranice suvremene hrvatske proze poslije Antuna Šoljana.

Prvu knjigu kratkih priča «Zavjera kartografa» objavio je 1972., a potom još niz novelističkih zbirki («Praška smrt», «Raj za pse», «Spavaća kola», «Klasici na ekranu», «Zvijezda kabarea»), kao i izabrane priče «Osmi okular».

Napisao je i niz romana objavljivanih u nekoliko izdanja («Snijeg u Heidelbergu», «Čuješ li nas Frido Štern», «Ruski rulet», «Polagana predaja», «Legija stranaca», «Zavirivanje», «Uzvratni susret», «Made in U.S.A.», «Povijest pornografije», «Siva zona», «Potonulo groblje», «Dublja strana zaljeva», «Sanatorij», «Noćna smjena», «Bijesne lisice», «Ne dao Bog većeg zla», «Gorka čokolada», i dr.), kao i autobiografsku trilogiju – «Rani dani», «Trava i korov» i «Mrtva priroda».

Tribusonov se prozni opus, osim opsežnošću, odlikuje i žanrovskom razvedenošću, tematskom raznolikošću i poetičkim mijenama. Ono što ostaje nepromjenjivim kao poveznica toga raznolikog opusa jest uklanjanje svakoj ideologizaciji, pripovjedačka vještina, visoka zanatska razina i stalna svijest o potrebama čitatelja kao krajnjega "korisnika" literature. Piše još i televizijske i filmske scenarije. Na Akademiji dramske umjetnosti predaje filmski scenarij.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.