Izreka 'Ne dao Bog većeg zla', koju u autobiografskim zapisima "Rani dani" izgovara pripovjedačev otac, postala je već našim općim razgovornim dobrom. Pogotovo nakon što su gledatelji vidjeli film, a zatim i televizijski serijal redateljice Snježane Tribuson.

Roman istoga naslova prati odrastanje glavnoga junaka u razdoblju od jednoga desetljeća; od kraja pedesetih godina prošloga stoljeća, kada je Siniši Ančiću – zvanom Frula – deset godina, pa do njegovih prvih studentskih dana u Zagrebu. I čini to bez prekomjerne nostalgije. A kad se njezino strujanje i prepozna, sve ipak nestane u navali tribusonovske duhovitosti koja izbija baš iz svake stranice.

Kroz malobrojne opise i vješte dijaloge, Tribuson uspijeva razgraditi mrežu međusobnih odnosa na različitim relacijama; između roditelja i djece, između supružnika, unuka i bake, brata i sestre, najboljih prijatelja. Životnost likova možda je najznačajnija karakteristika autorova pripovijedanja, pogotovo ako njegove likove krenemo uspoređivati s likovima nekih drugih domaćih prozaika.

No, vi koji knjigu držite u ruci, najbolje se u to uvjerite osobno.

Roman je prvi puta objavljen 2002. godine (Mozaik knjiga) a ovo je njegovo treće izdanje.

Goran Tribuson (Bjelovar, 1948.) hrvatski je književnik, scenarist i sveučilišni profesor. Diplomirao je jugoslavistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao. Nakon rada u izdavaštvu, od 2000. do umirovljenja 2013. predavao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2008. redoviti je član HAZU-a. Kratke priče počeo je objavljivati početkom 1970-ih u kontekstu tzv. hrvatskih fantastičara (Zavjera kartografa, 1972.; Praška smrt, 1975.; Raj za pse, 1978.; Zvijezda kabarea, 1998.). Poslije napušta fantastiku, i okreće se žanrovskom romanu i autobiografskim zapisima: Polagana predaja (1984.), Legija stranaca (1985.), Povijest pornografije (1988.), Potonulo groblje (1990.), Sanatorij (1993.), tetralogija Rani dani (1997.), Trava i korov (1999.), Mrtva priroda (2003.) i Vrijeme ljubavi (2017.). Seriju kriminalističkih romana otvorio je Zavirivanjem (1985.), a potom su slijedili romani Made in U.S.A. (1986.), Uzvratni susret (1986.), Siva zona (1989.), Dublja strana zaljeva (1991.), Noćna smjena (1996.), Bijesne lisice (2000.), Gorka čokolada (2004.), Susjed u nevolji (2014.), Propali kongres (2014.), Sestrica s jezera (2015.) i Zbogom, Izabel (2022.).

U romanima Klub obožavatelja (2001.), Kuća u kojoj stanuje vrag (2006.) i Divlja plaža (2008.) tematski interes usmjerava prema analizi socijalne pozadine prigradskih naselja kroz životne sudbine tzv. običnih ljudi, a u romanima Zbirka otrova (2010.) i nagrađivanom Otac od bronce (2019.) daje široku sliku novije hrvatske povijesti i njezina odraza na osobne sudbine. Piše i eseje, kritike, kolumne te radijske, filmske i televizijske scenarije. Autor je scenarija za zapažene igrane filmove (Crvena prašina, redatelj Zrinko Ogresta, 1999.; Srce nije u modi, redatelj Branko Schmidt, 2000.), a posebno su uspješni scenariji koje je napisao sa sestrom Snježanom Tribuson (film Ne dao Bog većeg zla, 2002.; televizijske serije Odmori se, zaslužio si, 2006. – 2013.; Oblak u službi zakona, 2023. – 2024.). Objavljena su mu izabrana djela u deset knjiga, kao i zbirke izabranih priča Spavaća kola (1983.), Klasici na ekranu (1987.), Osmi okular (1998.), Noćne priče (2010.) i Obiteljske slike (2022.).

Dobitnik je više književnih nagrada te je prevođen na više stranih jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.