"Legija stranaca", prvi put objavljena 1985., godinu dana poslije "Polagane predaje" kojom se započela ispovijed jedne generacije, roman je u čije će se rečenice upisivati čitatelji najrazličitijih starosnih dobi.

Oni čiji su izvodi iz knjige rođenih, u numeričkom dijelu, bliski autorovima, oživljavat će priče smještene u prijelaz iz pedesetih u šezdesete godine 20. stoljeća. Takvi će ćuti zvuk šuškavaca i krckanje gramofonskih ploča, sjetiti se izvođača na Opatijskom festivalu i naziva mjesta u kojem su se, a na otoku Braču, proizvodile Favorit žvakaće gume, dozvat će gorčinu prisjetivši se lica „generacijskoga izdajnika“.

Tribusonovo pripovijedanje o mladim buntovnicima koji se pod strogim odgojem svojih roditelja i ideologizirane škole povlače u vlastite svjetove, proizvodit će čitateljeva osobna, nostalgična sjećanja. U isto vrijeme, svaka generacija ima svoje albume i sličice, svoje filmove, svoje pubertetske mušice i razloge neslaganja sa svijetom u kojem stasa.

Zbog toga će današnji mlađi, oni koji su po godinama bliski junacima "Legije stranaca", u zanimljivoj priči u čijem je središtu Luka Mraz, prepoznati svoje mitologeme. I zasigurno će većina njih reći da bi s takvim štivima zavoljeli čak i školsku lektiru.

Od čuvene vojne postrojbe, Goran Tribuson nije samo 'posudio' naslov za roman već mu je ona poslužila i kao indikator središnje romaneskne napetosti, generacijskoga jaza između djece i njihovih roditelja.

Goran Tribuson je jedan od najvažnijih predstavnika tzv. žanrovske proze u Hrvatskoj, i što je još važnije, jedan je od ponajboljih i najčitanijih hrvatskih prozaika. Književnu karijeru započeo je početkom sedamdesetih s generacijom borgesovaca, ispisujući tzv. fantastičku književnost, da bi mu kasnije radove obilježio zaokret prema stvarnosnoj prozi, s izrazitim socijalnim backgroundom i naglašeno prisutnim elementima rock-kulture. Vješto se koristeći elementima kriminalističkog romana ispisuje ponajbolje stranice suvremene hrvatske proze poslije Antuna Šoljana.

Prvu knjigu kratkih priča «Zavjera kartografa» objavio je 1972., a potom još niz novelističkih zbirki («Praška smrt», «Raj za pse», «Spavaća kola», «Klasici na ekranu», «Zvijezda kabarea»), kao i izabrane priče «Osmi okular».

Napisao je i niz romana objavljivanih u nekoliko izdanja («Snijeg u Heidelbergu», «Čuješ li nas Frido Štern», «Ruski rulet», «Polagana predaja», «Legija stranaca», «Zavirivanje», «Uzvratni susret», «Made in U.S.A.», «Povijest pornografije», «Siva zona», «Potonulo groblje», «Dublja strana zaljeva», «Sanatorij», «Noćna smjena», «Bijesne lisice», «Ne dao Bog većeg zla», «Gorka čokolada», i dr.), kao i autobiografsku trilogiju – «Rani dani», «Trava i korov» i «Mrtva priroda».

Tribusonov se prozni opus, osim opsežnošću, odlikuje i žanrovskom razvedenošću, tematskom raznolikošću i poetičkim mijenama. Ono što ostaje nepromjenjivim kao poveznica toga raznolikog opusa jest uklanjanje svakoj ideologizaciji, pripovjedačka vještina, visoka zanatska razina i stalna svijest o potrebama čitatelja kao krajnjega "korisnika" literature. Piše još i televizijske i filmske scenarije. Na Akademiji dramske umjetnosti predaje filmski scenarij.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.