Nakon što se dosta godina bavio ispisivanjem kriminalističkih romana i naslova za koje je inspiraciju crpio u vlastitoj autobiografiji, Goran Tribuson se, samo tri godine nakon što je njegov roman „Otac od bronce“ nagrađen uglednom nagradom Gjalski, javlja s novim naslovom. Novi Tribusonov roman će sve poznavatelje njegova ukusa vratiti u fazu kojom je započeo svoju spisateljsku karijeru – fazu fantastike. Roman "Vilinska priča", koliko je roman o odrastanju, toliko je i bajka o sedamdesetak godina njemačke povijesti 20. stoljeća.

Max Linder tipičan je tribusonovski junak, inteligentni gubitnik kojeg život vodi kroz dva rata i kojem će vlastita inteligencija nekoliko puta spasiti život. Odbačen od vlastite obitelji, prepušten samome sebi i berlinskim ulicama, Max će unatoč svemu pokušati tražiti ljubav, no ona će mu često izmicati iz ruku i vraćati se na najneočekivanije načine.

„Vilinska priča“ je priča o tri žene i tri ljubavi koje su bile osuđene na propast. Iako je ovo roman o nesretnom životu nesretnih ljudi on je istovremeno i vrlo zabavan, napet i pisan neodoljivim tribusonovskim stilom. Ako bi se ovaj opsežni roman uspoređivao s kojim naslovom iz Tribusonovog opusa, onda bi to svakako bila "Zvijezda kabarea", zbirka neobičnih piča čije su začuđujuće pripovijetke zarobile srca brojnih čitatelja. 

Goran Tribuson (Bjelovar, 1948.) hrvatski je književnik, scenarist i sveučilišni profesor. Diplomirao je jugoslavistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao. Nakon rada u izdavaštvu, od 2000. do umirovljenja 2013. predavao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2008. redoviti je član HAZU-a. Kratke priče počeo je objavljivati početkom 1970-ih u kontekstu tzv. hrvatskih fantastičara (Zavjera kartografa, 1972.; Praška smrt, 1975.; Raj za pse, 1978.; Zvijezda kabarea, 1998.). Poslije napušta fantastiku, i okreće se žanrovskom romanu i autobiografskim zapisima: Polagana predaja (1984.), Legija stranaca (1985.), Povijest pornografije (1988.), Potonulo groblje (1990.), Sanatorij (1993.), tetralogija Rani dani (1997.), Trava i korov (1999.), Mrtva priroda (2003.) i Vrijeme ljubavi (2017.). Seriju kriminalističkih romana otvorio je Zavirivanjem (1985.), a potom su slijedili romani Made in U.S.A. (1986.), Uzvratni susret (1986.), Siva zona (1989.), Dublja strana zaljeva (1991.), Noćna smjena (1996.), Bijesne lisice (2000.), Gorka čokolada (2004.), Susjed u nevolji (2014.), Propali kongres (2014.), Sestrica s jezera (2015.) i Zbogom, Izabel (2022.).

U romanima Klub obožavatelja (2001.), Kuća u kojoj stanuje vrag (2006.) i Divlja plaža (2008.) tematski interes usmjerava prema analizi socijalne pozadine prigradskih naselja kroz životne sudbine tzv. običnih ljudi, a u romanima Zbirka otrova (2010.) i nagrađivanom Otac od bronce (2019.) daje široku sliku novije hrvatske povijesti i njezina odraza na osobne sudbine. Piše i eseje, kritike, kolumne te radijske, filmske i televizijske scenarije. Autor je scenarija za zapažene igrane filmove (Crvena prašina, redatelj Zrinko Ogresta, 1999.; Srce nije u modi, redatelj Branko Schmidt, 2000.), a posebno su uspješni scenariji koje je napisao sa sestrom Snježanom Tribuson (film Ne dao Bog većeg zla, 2002.; televizijske serije Odmori se, zaslužio si, 2006. – 2013.; Oblak u službi zakona, 2023. – 2024.). Objavljena su mu izabrana djela u deset knjiga, kao i zbirke izabranih priča Spavaća kola (1983.), Klasici na ekranu (1987.), Osmi okular (1998.), Noćne priče (2010.) i Obiteljske slike (2022.).

Dobitnik je više književnih nagrada te je prevođen na više stranih jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.