Nakon što se dosta godina bavio ispisivanjem kriminalističkih romana i naslova za koje je inspiraciju crpio u vlastitoj autobiografiji, Goran Tribuson se, samo tri godine nakon što je njegov roman „Otac od bronce“ nagrađen uglednom nagradom Gjalski, javlja s novim naslovom. Novi Tribusonov roman će sve poznavatelje njegova ukusa vratiti u fazu kojom je započeo svoju spisateljsku karijeru – fazu fantastike. Roman "Vilinska priča", koliko je roman o odrastanju, toliko je i bajka o sedamdesetak godina njemačke povijesti 20. stoljeća.

Max Linder tipičan je tribusonovski junak, inteligentni gubitnik kojeg život vodi kroz dva rata i kojem će vlastita inteligencija nekoliko puta spasiti život. Odbačen od vlastite obitelji, prepušten samome sebi i berlinskim ulicama, Max će unatoč svemu pokušati tražiti ljubav, no ona će mu često izmicati iz ruku i vraćati se na najneočekivanije načine.

„Vilinska priča“ je priča o tri žene i tri ljubavi koje su bile osuđene na propast. Iako je ovo roman o nesretnom životu nesretnih ljudi on je istovremeno i vrlo zabavan, napet i pisan neodoljivim tribusonovskim stilom. Ako bi se ovaj opsežni roman uspoređivao s kojim naslovom iz Tribusonovog opusa, onda bi to svakako bila "Zvijezda kabarea", zbirka neobičnih piča čije su začuđujuće pripovijetke zarobile srca brojnih čitatelja. 

Goran Tribuson je jedan od najvažnijih predstavnika tzv. žanrovske proze u Hrvatskoj, i što je još važnije, jedan je od ponajboljih i najčitanijih hrvatskih prozaika. Književnu karijeru započeo je početkom sedamdesetih s generacijom borgesovaca, ispisujući tzv. fantastičku književnost, da bi mu kasnije radove obilježio zaokret prema stvarnosnoj prozi, s izrazitim socijalnim backgroundom i naglašeno prisutnim elementima rock-kulture. Vješto se koristeći elementima kriminalističkog romana ispisuje ponajbolje stranice suvremene hrvatske proze poslije Antuna Šoljana.

Prvu knjigu kratkih priča «Zavjera kartografa» objavio je 1972., a potom još niz novelističkih zbirki («Praška smrt», «Raj za pse», «Spavaća kola», «Klasici na ekranu», «Zvijezda kabarea»), kao i izabrane priče «Osmi okular».

Napisao je i niz romana objavljivanih u nekoliko izdanja («Snijeg u Heidelbergu», «Čuješ li nas Frido Štern», «Ruski rulet», «Polagana predaja», «Legija stranaca», «Zavirivanje», «Uzvratni susret», «Made in U.S.A.», «Povijest pornografije», «Siva zona», «Potonulo groblje», «Dublja strana zaljeva», «Sanatorij», «Noćna smjena», «Bijesne lisice», «Ne dao Bog većeg zla», «Gorka čokolada», i dr.), kao i autobiografsku trilogiju – «Rani dani», «Trava i korov» i «Mrtva priroda».

Tribusonov se prozni opus, osim opsežnošću, odlikuje i žanrovskom razvedenošću, tematskom raznolikošću i poetičkim mijenama. Ono što ostaje nepromjenjivim kao poveznica toga raznolikog opusa jest uklanjanje svakoj ideologizaciji, pripovjedačka vještina, visoka zanatska razina i stalna svijest o potrebama čitatelja kao krajnjega "korisnika" literature. Piše još i televizijske i filmske scenarije. Na Akademiji dramske umjetnosti predaje filmski scenarij.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.