"Ujak je živio u potkrovlju naše kuće i rijetko je izlazio iz svoje sobe u koju ja po nekoj kućnoj nepravdi nisam imao pristupa. Otamo su se širili čudni mirisi, klokot uzavrele tekućine i zvuk palucanja vatre, a kroz prorez pri dnu vrata znao bi se gdjekad provući i plavičast ili ružičast dim, tako da je po svemu, onako izvana, njegova soba djelovala poput čarobnjačkog brloga ili vještičjeg legla. Kad bih pitao što se to u ujakovoj sobi događa, svi bi samo stavili prst na usta kao da se radi o najvećoj tajni o kojoj nije pametno ni zucnuti."

"Zbirka otrova" iz naslova romana nalazila se u ujakovoj sobi a dječak koji je htio odgonetnuti tajnu njegov je nećak Vladimir čiju životnu priču pratimo od rođenja do starosti u staračkom domu. Vladimir je rođen u obitelji koju su činili nepoduzetni otac, dominantna baka, majka s nimfomanskim potrebama i ujak, farmaceut sa specijalizacijom za toksične tvari.

Odgoj u toj obitelji zauvijek će odrediti Vladimirov život i sudbinu koja je biti sve zamršenija i, za neke tragična, kad dječak a kasnije i muškarac počne posezati za sadržajima bočica iz ujakove sobe.

Neobičan i duhovit, roman istovremeno je i krimić i začudan povijesni roman koji našu neposrednu povijest donosi na majstorski ispričan način kako to već godinama čini Goran Tribuson. Bizaran život jednog zagrebačkog umirovljenika ispričan je na iznimno zanimljiv način koji se ne izbjegava narugati ijednoj prošlostoljetnoj nacionalnoj frustraciji.

"Zbirka otrova" novo je i svježe štivo iz pera koje se ne može usporediti ni s jednim njegovim ranijim naslovom iako je istodobno sve ono zbog čega kao autor ima toliko obožavatelja, i u ovomu romanu nepogrešivo na svome mjestu.

Goran Tribuson je jedan od najvažnijih predstavnika tzv. žanrovske proze u Hrvatskoj, i što je još važnije, jedan je od ponajboljih i najčitanijih hrvatskih prozaika. Književnu karijeru započeo je početkom sedamdesetih s generacijom borgesovaca, ispisujući tzv. fantastičku književnost, da bi mu kasnije radove obilježio zaokret prema stvarnosnoj prozi, s izrazitim socijalnim backgroundom i naglašeno prisutnim elementima rock-kulture. Vješto se koristeći elementima kriminalističkog romana ispisuje ponajbolje stranice suvremene hrvatske proze poslije Antuna Šoljana.

Prvu knjigu kratkih priča «Zavjera kartografa» objavio je 1972., a potom još niz novelističkih zbirki («Praška smrt», «Raj za pse», «Spavaća kola», «Klasici na ekranu», «Zvijezda kabarea»), kao i izabrane priče «Osmi okular».

Napisao je i niz romana objavljivanih u nekoliko izdanja («Snijeg u Heidelbergu», «Čuješ li nas Frido Štern», «Ruski rulet», «Polagana predaja», «Legija stranaca», «Zavirivanje», «Uzvratni susret», «Made in U.S.A.», «Povijest pornografije», «Siva zona», «Potonulo groblje», «Dublja strana zaljeva», «Sanatorij», «Noćna smjena», «Bijesne lisice», «Ne dao Bog većeg zla», «Gorka čokolada», i dr.), kao i autobiografsku trilogiju – «Rani dani», «Trava i korov» i «Mrtva priroda».

Tribusonov se prozni opus, osim opsežnošću, odlikuje i žanrovskom razvedenošću, tematskom raznolikošću i poetičkim mijenama. Ono što ostaje nepromjenjivim kao poveznica toga raznolikog opusa jest uklanjanje svakoj ideologizaciji, pripovjedačka vještina, visoka zanatska razina i stalna svijest o potrebama čitatelja kao krajnjega "korisnika" literature. Piše još i televizijske i filmske scenarije. Na Akademiji dramske umjetnosti predaje filmski scenarij.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.