Postoje pisci čija imena i prezimena nadrastaju naslove vlastitih im knjiga. Čitatelji sa znatiželjom i radošću dočekuju obavijesti o objavljivanju njihovih djela, kako novih izdanja, tako i ponovljenih. U hrvatskom književnom prostoru pripovjedač Goran Tribuson jedan je od onih zbog kojih se ulazi u knjižare i knjižnice te upituje „Imate li nešto novo od Tribusona?", ili „Jesu li vam, konačno, vraćeni "Rani dani"?"

Tribuson je jednostavno autor koji uz svoje pismo, već tri desetljeća, veže najrazličitije generacije štovatelja. Jer, u njegove priče - posebno u one što slikaju odrastanje - čitatelji upisuju svoja iskustva.

Treba pogoditi vrijeme u kojem se čitateljima nude neke teme. Tribuson je oduvijek znao prepoznati trenutak. Svoje je memoarske knjige započeo pisati u drugoj polovici devedesetih prošloga stoljeća, u godinama kada su se čitatelji, suočeni s krhkošću i lažima velike povijesti, okretali vlastitim uspomenama. I zbog toga su Tribusonove "Rane dane", te 1997. - prepoznajući u njima i motive iz autorovih već objelodanjenih romana - primali kao rečenice koje su im ponuđene da bi ih oni nadogradili motivima iz kataloga osobnih sjećanja.

Svi oni, ili svi mi, imamo svoje kolačiće, znamo naslove prvoodgledanih filmova, pamtimo mladenačke fascinacije i boli za koje smo mislili da nikada neće nestati, sjećamo se i vlakova u kojima smo putovali na važne kazališne predstave. Knjiga je naša i onda kada nismo, na način Tribusona, fascinirani Godardom ili piscima iz generacije „Studentskoga lista". I svako novo izdanje predstavlja se kao prvo, jer su iskustva onih koji stasaju i kreću u čitanje, posvema drukčija. Jasno, u prostorima motiva, ali ne i u drhtaju emocija. To je Goranu Tribusonu jasno.

Baš kao i onima koji će se razveseliti novom izdanju "Ranih dana" jer će na postavljeni upit „Imate li nešto novo od Tribusona?", moći odgovoriti „Imamo, ponovljeno, ali kao da je opet novo."

"Objavljeni prvi puta 1997. u Biblioteci ITD, "Rani dani" u podnaslovu "Kako smo odrastali uz filmove i televiziju" otkrivaju nam da pisac namjerava tematski pripovijedati o zajedničkoj prošlosti vezanoj uz ta dva medija, ali istodobno ne može, pa i ne želi, izbjeći priču o vlastitom odrastanju. Nije se teško složiti s onima koji misle da nitko kao Tribuson nije napisao tako izvanredno duhovitu i zanimljivu priču o običnom životu u šezdesetim godinama prošloga stoljeća."

Goran Tribuson (Bjelovar, 1948.) hrvatski je književnik, scenarist i sveučilišni profesor. Diplomirao je jugoslavistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao. Nakon rada u izdavaštvu, od 2000. do umirovljenja 2013. predavao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2008. redoviti je član HAZU-a. Kratke priče počeo je objavljivati početkom 1970-ih u kontekstu tzv. hrvatskih fantastičara (Zavjera kartografa, 1972.; Praška smrt, 1975.; Raj za pse, 1978.; Zvijezda kabarea, 1998.). Poslije napušta fantastiku, i okreće se žanrovskom romanu i autobiografskim zapisima: Polagana predaja (1984.), Legija stranaca (1985.), Povijest pornografije (1988.), Potonulo groblje (1990.), Sanatorij (1993.), tetralogija Rani dani (1997.), Trava i korov (1999.), Mrtva priroda (2003.) i Vrijeme ljubavi (2017.). Seriju kriminalističkih romana otvorio je Zavirivanjem (1985.), a potom su slijedili romani Made in U.S.A. (1986.), Uzvratni susret (1986.), Siva zona (1989.), Dublja strana zaljeva (1991.), Noćna smjena (1996.), Bijesne lisice (2000.), Gorka čokolada (2004.), Susjed u nevolji (2014.), Propali kongres (2014.), Sestrica s jezera (2015.) i Zbogom, Izabel (2022.).

U romanima Klub obožavatelja (2001.), Kuća u kojoj stanuje vrag (2006.) i Divlja plaža (2008.) tematski interes usmjerava prema analizi socijalne pozadine prigradskih naselja kroz životne sudbine tzv. običnih ljudi, a u romanima Zbirka otrova (2010.) i nagrađivanom Otac od bronce (2019.) daje široku sliku novije hrvatske povijesti i njezina odraza na osobne sudbine. Piše i eseje, kritike, kolumne te radijske, filmske i televizijske scenarije. Autor je scenarija za zapažene igrane filmove (Crvena prašina, redatelj Zrinko Ogresta, 1999.; Srce nije u modi, redatelj Branko Schmidt, 2000.), a posebno su uspješni scenariji koje je napisao sa sestrom Snježanom Tribuson (film Ne dao Bog većeg zla, 2002.; televizijske serije Odmori se, zaslužio si, 2006. – 2013.; Oblak u službi zakona, 2023. – 2024.). Objavljena su mu izabrana djela u deset knjiga, kao i zbirke izabranih priča Spavaća kola (1983.), Klasici na ekranu (1987.), Osmi okular (1998.), Noćne priče (2010.) i Obiteljske slike (2022.).

Dobitnik je više književnih nagrada te je prevođen na više stranih jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.