Rubovi grada preplavljeni su pričama. Škvadre koje ga nastanjuju same su po sebi književni junaci. Tribusonov "Klub obožavatelja", prvi put objavljen 2001. godine, književna je kritika primila pretiho.

Četiri priče, povezane likom Bremze, ispričane su prvim licem jednog od njih, predanim, opreznim i sumnjičavim članom ekipe.

Svojim odnosom prema prošlosti i govorenjem o sadašnjosti, "Klub obožavatelja" podsjeća na najbolje stranice autorovih romana "Polagana predaja" (1984.) i "Povijest pornografije" (1988.) te autobiografskog ciklusa "Rani dani" (1997.) i "Trava i korov" (1999.).

Pedesetogodišnjaci su skinuli traperice, zavezali komplicirani čvor kravate, teško se razboljeli i suočili s činjenicom da su obećanja bila isprazna i da je groteska još jedina stvar koja ima šanse u svijetu koji se tako ozbiljno i zdušno bavi sudbinom tuljana. Važno je biti u klubu. Priče o plinarskim veteranima s ruba najuže su središte prostora imenovanog suvremena hrvatska proza.

***

Goran Tribuson rođen je 6. kolovoza 1948. u Bjelovaru, živi i radi u Zagrebu. Prvu knjigu kratkih priča «Zavjera kartografa» objavio je 1972., a potom još niz novelističkih zbirki (Praška smrt, Raj za pse, Spavaća kola, Klasici na ekranu, Zvijezda kabarea), kao i izabrane priče «Osmi okular». Jedan od najproduktivnijih i najčitanijih hrvatskih prozaika napisao je i niz romana objavljivanih u nekoliko izdanja (Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas Frido Štern, Ruski rulet, Polagana predaja, Legija stranaca, Zavirivanje, Uzvratni susret, Made in U.S.A., Povijest pornografije, Siva zona. Potonulo groblje, Dublja strana zaljeva, Sanatorij, Noćna smjena, Bijesne lisice, Ne dao Bog većeg zla, Gorka čokolada), kao i autobiografsku trilogiju – «Rani dani», «Trava i korov» i «Mrtva priroda».

Piše još i televizijske i filmske scenarije. Na Akademiji dramske umjetnosti predaje filmski scenarij.

Goran Tribuson je jedan od najvažnijih predstavnika tzv. žanrovske proze u Hrvatskoj, i što je još važnije, jedan je od ponajboljih i najčitanijih hrvatskih prozaika. Književnu karijeru započeo je početkom sedamdesetih s generacijom borgesovaca, ispisujući tzv. fantastičku književnost, da bi mu kasnije radove obilježio zaokret prema stvarnosnoj prozi, s izrazitim socijalnim backgroundom i naglašeno prisutnim elementima rock-kulture. Vješto se koristeći elementima kriminalističkog romana ispisuje ponajbolje stranice suvremene hrvatske proze poslije Antuna Šoljana.

Prvu knjigu kratkih priča «Zavjera kartografa» objavio je 1972., a potom još niz novelističkih zbirki («Praška smrt», «Raj za pse», «Spavaća kola», «Klasici na ekranu», «Zvijezda kabarea»), kao i izabrane priče «Osmi okular».

Napisao je i niz romana objavljivanih u nekoliko izdanja («Snijeg u Heidelbergu», «Čuješ li nas Frido Štern», «Ruski rulet», «Polagana predaja», «Legija stranaca», «Zavirivanje», «Uzvratni susret», «Made in U.S.A.», «Povijest pornografije», «Siva zona», «Potonulo groblje», «Dublja strana zaljeva», «Sanatorij», «Noćna smjena», «Bijesne lisice», «Ne dao Bog većeg zla», «Gorka čokolada», i dr.), kao i autobiografsku trilogiju – «Rani dani», «Trava i korov» i «Mrtva priroda».

Tribusonov se prozni opus, osim opsežnošću, odlikuje i žanrovskom razvedenošću, tematskom raznolikošću i poetičkim mijenama. Ono što ostaje nepromjenjivim kao poveznica toga raznolikog opusa jest uklanjanje svakoj ideologizaciji, pripovjedačka vještina, visoka zanatska razina i stalna svijest o potrebama čitatelja kao krajnjega "korisnika" literature. Piše još i televizijske i filmske scenarije. Na Akademiji dramske umjetnosti predaje filmski scenarij.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.