Zauzeti poslom nisu mogli zamijetiti staroga Šicera koji se, skrenuvši s glavne staze, našao nekoliko koraka od obiteljske grobnice i na vlastitoj klupici, izdjeljanoj za meditaciju i tugovanje, ugledao prostački prizor u kojem je nekakva kavanska djevojčura izvodila fellatio crnokosom bilmezu s kukastim nosom. Uspio je nekako zastati, uhvatiti se za obližnji grobljanski križ kako ne bi pao, ali mu se posljednja tura cvijeća i svijeća jednostavno prosula po stazici. Primio se rukom za grudi i osjetio kako mu srce mahnito udara gonjeno tahikardijom, znajući da će, preživi li ovaj grubi atentat na svetište što ga je podigao ljubljenoj, živjeti vječno.

Mislio je grozničavo što bi zapravo bilo najpametnije napraviti. Bio je prestar i preslab da bi nasrnuo na to dvoje prostaka. Odvratna ženturača bila je dovoljno snažna da ga sredi, a njezin tip, onaj koji se grčio dok se njezina glava spuštala i podizala, zacijelo bi nakon fellatia uživao u jednom dobrom cipelarenju smjernog vlasnika klupice na kojoj se zbio incident. Mogao je možda pozvati komunalnog službenika s groblja, ili policajca, ako bi se takav našao u blizini, ali nije gajio preveliku nadu da bi takva stvar dala rezultata. Usto, veoma je vjerojatno da je fellatio na privatnoj klupi podjednako velik prijestup kao i podizanje takve klupe na javnoj površini. Odlučio se stoga za nešto sasvim treće. Stavio je svoju čarobnu tableticu pod jezik, prešao preko sveg onog cvijeća što mu je ispalo iz ruku, i požurio kući gdje je imao dvije bitange koje bi konačno na neki način mogli odraditi svoj besplatan stan i hranu.

Novi roman Gorana Tribusona «Kuća u kojoj stanuje vrag» po atmosferi, crnom humoru i galeriji neobičnih likova možda je najsličniji njegovom «periferijskom kvartetu» Klub obožavatelja. Opet je radnja smještena u neki periferijski kvart, u čijem zapuštenom pejzažu prepoznajemo sve socijalne pretvorbe našeg vremena i upoznajemo atipične stanovnike čudnih biografija. Uzbudljiv zaplet, crni humor, dojmljivi likovi – sve su to odlike novog romana pravog pripovjedačkog majstora suvremene proze...

Goran Tribuson rođen je 6. kolovoza 1948. u Bjelovaru, živi i radi u Zagrebu. Prvu knjigu kratkih priča «Zavjera kartografa» objavio je 1972., a potom još niz novelističkih zbirki (Praška smrt, Raj za pse, Spavaća kola, Klasici na ekranu, Zvijezda kabarea), kao i izabrane priče «Osmi okular». Jedan od najproduktivnijih i najčitanijih hrvatskih prozaika napisao je i niz romana objavljivanih u nekoliko izdanja (Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas Frido Štern, Ruski rulet, Polagana predaja, Legija stranaca, Zavirivanje, Uzvratni susret, Made in U.S.A., Povijest pornografije, Siva zona. Potonulo groblje, Dublja strana zaljeva, Sanatorij, Noćna smjena, Bijesne lisice, Ne dao Bog većeg zla, Gorka čokolada), kao i autobiografsku trilogiju – «Rani dani», «Trava i korov» i «Mrtva priroda».

Piše još i televizijske i filmske scenarije. Na Akademiji dramske umjetnosti predaje filmski scenarij. U Biblioteci ITD objavio je «Rane dane» (1997.), «Zvijezdu kabarea» (1998.) i «Klub obožavatelja» (2001.)

Goran Tribuson (Bjelovar, 1948.) hrvatski je književnik, scenarist i sveučilišni profesor. Diplomirao je jugoslavistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao. Nakon rada u izdavaštvu, od 2000. do umirovljenja 2013. predavao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2008. redoviti je član HAZU-a. Kratke priče počeo je objavljivati početkom 1970-ih u kontekstu tzv. hrvatskih fantastičara (Zavjera kartografa, 1972.; Praška smrt, 1975.; Raj za pse, 1978.; Zvijezda kabarea, 1998.). Poslije napušta fantastiku, i okreće se žanrovskom romanu i autobiografskim zapisima: Polagana predaja (1984.), Legija stranaca (1985.), Povijest pornografije (1988.), Potonulo groblje (1990.), Sanatorij (1993.), tetralogija Rani dani (1997.), Trava i korov (1999.), Mrtva priroda (2003.) i Vrijeme ljubavi (2017.). Seriju kriminalističkih romana otvorio je Zavirivanjem (1985.), a potom su slijedili romani Made in U.S.A. (1986.), Uzvratni susret (1986.), Siva zona (1989.), Dublja strana zaljeva (1991.), Noćna smjena (1996.), Bijesne lisice (2000.), Gorka čokolada (2004.), Susjed u nevolji (2014.), Propali kongres (2014.), Sestrica s jezera (2015.) i Zbogom, Izabel (2022.).

U romanima Klub obožavatelja (2001.), Kuća u kojoj stanuje vrag (2006.) i Divlja plaža (2008.) tematski interes usmjerava prema analizi socijalne pozadine prigradskih naselja kroz životne sudbine tzv. običnih ljudi, a u romanima Zbirka otrova (2010.) i nagrađivanom Otac od bronce (2019.) daje široku sliku novije hrvatske povijesti i njezina odraza na osobne sudbine. Piše i eseje, kritike, kolumne te radijske, filmske i televizijske scenarije. Autor je scenarija za zapažene igrane filmove (Crvena prašina, redatelj Zrinko Ogresta, 1999.; Srce nije u modi, redatelj Branko Schmidt, 2000.), a posebno su uspješni scenariji koje je napisao sa sestrom Snježanom Tribuson (film Ne dao Bog većeg zla, 2002.; televizijske serije Odmori se, zaslužio si, 2006. – 2013.; Oblak u službi zakona, 2023. – 2024.). Objavljena su mu izabrana djela u deset knjiga, kao i zbirke izabranih priča Spavaća kola (1983.), Klasici na ekranu (1987.), Osmi okular (1998.), Noćne priče (2010.) i Obiteljske slike (2022.).

Dobitnik je više književnih nagrada te je prevođen na više stranih jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.