Priča je ovo o krilima nevještim i osvajanju visine,
Pomoću male, jednostavne i tajanstvene Sprave
Što radi bez pogona plina, benzina ili crne kave,
A otvara se bez čarobna ključa, bez tajne brave!
Priču je zapisala Vrana Pjesnikinja,
Da spomen nikada pticama ne mine
O hrabrim letačima Kristalne planine!

Što su to stare ptice Mudrovače, čavke zlogodnjače, jedne noći punog Mjeseca u gradskome parku ispričale okupljenim pticama? O kakvoj to tajanstvenoj Spravi šire glas? Govore o Stroju za let koji će i pticama neletačicama pomoći da osvoje visine. Ali što je ta Sprava i gdje se nalazi i tko je taj Princ koji je čuva? I postoji li čaroban ključ koji otključava ovu tajnu?

O ovoj važnoj stvari žustro, cijelu noć, raspravljaju letačice i neletačice, gradske i egzotične ptice, a Vrana Pjesnikinja uzela je pisaljku i sve to revno zabilježila kako biste i vi, čitateljice i čitatelji, mogli uroniti u vrtoglavu tajnu ptičjeg, ali i našeg svijeta.

Svaka knjiga i tekstualna izvedba Dorte Jagić iščekuje se s nestrpljenjem – bilo da je riječ o poeziji, prozi ili – ovoga puta po prvi put – o tekstu namijenjenu djeci. Riječ je o stihovanoj basni "Inženjer leta na kraju svijeta", kojom autorica vrhunski skovanim jezičnim iskazom, ali lako, komunikativno, izrazito ritmizirano, duhovito, dirljivo pristupa dječjem svijetu poručujući dijaloški prepletenim glasovima raznovrsnih ptica da let kao pojam slobode i bezgraničnih mogućnosti nije dan samo nekim (pticama) već je to stanje uma, pitanje vjere i počiva kao potencijal u svakoj, pa i sasvim od leta odučenoj ptici, svakom Ikaru nesklonu čovjeku. Može se, prema tome, sažeto zaključiti da je basna u stihu ove vrsne suvremene pjesnikinje jezična igra s pticama u glavnim ulogama. Može li se letjeti ili ne te je li let stvar uma više nego raspona i snage krila, misli su koje oblikuju ovo vrlo intrigantno pjesničko djelo. 

Dorta Jagić rođena je 1974. godine u Sinju. Osim poezije, piše i objavljuje kratke priče, putopise, eseje i dramske tekstove. Uvrštena je u brojne domaće i strane pjesničke antologije, pojedini pjesnički ciklusi i priče prevedeni su na dvadeset stranih jezika. Osim pjesničke nagrade Goran za mlade pjesnike za rukopis "Plahta preko glave", dobitnica je nagrade Balkan Grand Prize for Poetry 2007. na međunarodnom festivalu u Rumunjskoj te ugledne nagrade The European Poet of Freedom Award 2014. za knjigu pjesama "Kauč na trgu", koju dodjeljuje poljski grad Gdanjsk. Godine 2017. nagrađena je Goranovim vijencem za cjelokupan opus i izniman doprinos hrvatskoj književnosti, a 2019. Nagradom Višnja Machiedo za knjigu eseja "Veće od kuće". Vodi radionice kreativnog pisanja, prevodi s engleskog i njemačkog poeziju i prozu. Živi u Zagrebu kao slobodna umjetnica.  

Objavila: "Plahta preko glave", pjesme (SKUD „I. G. Kovačić“, 1999., elektronickeknjige.com, 2009.), "Tamagochi mi je umro na rukama", pjesme (Meandar,  2001.), "Kalodont", drama (Zbornik dramskih tekstova alternativne kazališne scene, 2003.), "Đavo i usidjelica", pjesme (AGM, 2003., elektronickeknjige.com 2006.), "Kvadratura duge", pjesme (AGM, 2007.), "Kičma", kratke priče (Aora, 2009.), "S tetovažom nisi sam", kratke priče (HDP i Jesenski & Turk, 2011.), "Kauč na trgu", pjesme (HDP, 2011.), "Mali rječnik biblijskih žena", proze (Mala zvona, 2013.), "Kanapa na rynku" (Instytut Kultury Miejskie, Gdanjski, 2013.), "Prolazi i pukotine", putopisi (Jesenski & Turk, 2015.), "Kafkin nož", pjesme (HDP, 2015.)., Veće od kuće, proze (Hena com, 2018.), "Inženjer leta na kraju svijeta", slikovnica (Naklada Ljevak, 2020.), "Tri putnika u zemlju Nut", slikovnica (Mala zvona, 2020.).

Monika Meglić rođena je 1987. u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, te diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti 2010. u klasi prof. Duje Jurića. Radila je kao muzejski pedagog u Galeriji Klovićevi dvori. Održavala je mnogobrojne likovne radionice u Zagrebu, a 2019. godine sudjelovala je, kao voditelj radionica, u Summer Art School by Hutong Childrens Workshop (Pot Studio) u Pekingu, Kini. Autorica je likovnog rješenja Božićno pivo 2018. za Zagrebačku pivovaru. U projektu Uzorna kaznionica, s Melindom Šefčić, Vidom Meić i Anom Ratković- Sobotom, oslikala je dio Kaznionice i zatvora u Požegi. Autorica je murala Uroboros dies koji se nalazi na tvornici Jedinstvo, a koautorica je murala Hell Tower (sa Stipanom Tadićem) i Cirkus (sa Stipanom Tadićem, Ivonom Jurić i Lukom Dundurom) koji se nalaze u Autonomnom kulturnom centru Medika. Održala je mnogobrojne samostalne izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu te sudjelovala na mnogim skupnim izložbama, u umjetničkim projektima i performansima. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Od 2018. godine radi u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.