Dorta Jagić pojavila se na književnoj sceni 1999. godine sa zbirkom pjesama "Plahta preko glave", kao jedna od glavnih protagonista nove generacije hrvatskih pjesnika koji su se talentom uspjeli nametnuti u žanru koji rado kultivira mit nedodirljivog Barda. No postoje brojne razlike u odnosu na staru generaciju pjesnika. Novi pisci pišu o drukčijim temama i drukčijim glasovima, te u bitno težim uvjetima u kojima je poezija od svetog grala nacionalne kulture degradirana na samo još jedan (veoma neprofitabilan) tržišni proizvod.

Jagićeva je također, od 1999. naovamo osvojila niz važnih lokalnih i međunarodnih književnih nagrada, tako da je nepobitno da je čitatelj koji u rukama drži "Kafkin nož" suočen sa autoricom jasno artikuliranog lirskog glasa koja ima što za reći, samim time što je ovo već njena šesta objavljena zbirka poezije, razlomljena u šest portretnih ciklusa.

(...)

Bilo bi preuzetno (i izlizano) njenu poeziju nazvati feminističkom, jer se ne može svesti samo na taj zajednički nazivnik, koji je u današnjem diskursu banaliziran poput starki na turbofolk koncertu. Jagićeva ide dublje od takvog (trendovskog) aktivizma, više je Sapfo nego Emily Dickinson.  Ako je poezija ultimativni oblik proze, onda je veoma tanka nit koja razgraničava prozu i poeziju Dorte Jagić. Autorica ima sposobnost da na ograničenom formatu poezije ispriča mnogo dublje narative, što prekrasno dolazi do izražaja u ovoj zbirci.

Njezino vladanje jezikom je vrsno, pjesme imaju unutarnju melodiju jezika koja je nježna i teče lako i beskonačno, poput lanene plahte bez šavova, ili Krasnohorkaijeva romana "Rat i rat", koji je strukturiran isto tako protočno, sa poglavljima kao rečenicama, tokovima misli. Njezine konstrukcije nisu hemingwayski reducirane, ne bježi od pridjeva, čak se povremeno igrajući sa jezikom u vidu novotvorenica ("svjetociklist"), koji se sklapaju u konstrukcije istovremeno mračne i nježne.

(iz kritike Mirka Božića)

Dorta Jagić rođena je 1974. godine u Sinju. Osim poezije, piše i objavljuje kratke priče, putopise, eseje i dramske tekstove. Uvrštena je u brojne domaće i strane pjesničke antologije, pojedini pjesnički ciklusi i priče prevedeni su na dvadeset stranih jezika. Osim pjesničke nagrade Goran za mlade pjesnike za rukopis "Plahta preko glave", dobitnica je nagrade Balkan Grand Prize for Poetry 2007. na međunarodnom festivalu u Rumunjskoj te ugledne nagrade The European Poet of Freedom Award 2014. za knjigu pjesama "Kauč na trgu", koju dodjeljuje poljski grad Gdanjsk. Godine 2017. nagrađena je Goranovim vijencem za cjelokupan opus i izniman doprinos hrvatskoj književnosti, a 2019. Nagradom Višnja Machiedo za knjigu eseja "Veće od kuće". Vodi radionice kreativnog pisanja, prevodi s engleskog i njemačkog poeziju i prozu. Živi u Zagrebu kao slobodna umjetnica.  

Objavila: "Plahta preko glave", pjesme (SKUD „I. G. Kovačić“, 1999., elektronickeknjige.com, 2009.), "Tamagochi mi je umro na rukama", pjesme (Meandar,  2001.), "Kalodont", drama (Zbornik dramskih tekstova alternativne kazališne scene, 2003.), "Đavo i usidjelica", pjesme (AGM, 2003., elektronickeknjige.com 2006.), "Kvadratura duge", pjesme (AGM, 2007.), "Kičma", kratke priče (Aora, 2009.), "S tetovažom nisi sam", kratke priče (HDP i Jesenski & Turk, 2011.), "Kauč na trgu", pjesme (HDP, 2011.), "Mali rječnik biblijskih žena", proze (Mala zvona, 2013.), "Kanapa na rynku" (Instytut Kultury Miejskie, Gdanjski, 2013.), "Prolazi i pukotine", putopisi (Jesenski & Turk, 2015.), "Kafkin nož", pjesme (HDP, 2015.)., Veće od kuće, proze (Hena com, 2018.), "Inženjer leta na kraju svijeta", slikovnica (Naklada Ljevak, 2020.), "Tri putnika u zemlju Nut", slikovnica (Mala zvona, 2020.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.