Rijetko zastanem ispred ogledala. Ružica kaže da joj je draže nasmiješiti se prednjoj kameri mobitela, pa onda prčkati po filterima i osvjetljenju, dodavati svojemu licu detalje i uklanjati ono što joj se ne sviđa. Ružica kaže da voli te svoje slike jer na njima je onakva kakva bi voljela biti. Kad joj kažem da je zbog tih njezinih slika na ulici nitko ne prepoznaje, ona mi uvijek nehajno odgovara da je nije ni briga. Ionako na društvenim mrežama postoji pod izmišljenim imenom i pet je godina starija nego što doista jest. 'Volim kada mi lijepe srca, kad mi napišu da sam lijepa. Volim biti lijepa', uvijek mi odgovara na sve moje primjedbe. I uvijek koluta očima i napući usne u pačji kljun. Uvijek se smiješim dok je gledam kako glumata da joj je svejedno. Uvijek joj želim reći da ona i jest lijepa, da u sebi ima nešto toliko lijepo, da sam sretna što je poznajem.

Lucija je učenica osmog razreda koja na vlastitoj koži bolno kuša duboko ukorijenjenu „imovinsku podjelu“ među djecom, opsesiju odjećom poznatih i skupih robnih marki, kao i izopćenje iz skupine „popularnih“. Usred puberteta i velikih fizičkih promjena, uz poslovičnu nesigurnost vezanu uz vlastiti fizički izgled, ona se suočava i sa strašnom, okrutnom, a zapravo tako trivijalnom podjelom na one koji imaju i one koji nemaju.

Novim romanom za mlade Ivana Šojat problematizira još jedan, sve više prisutan problem kod mladih u svijetu koji nije zaobišao ni Hrvatsku. "Oblak čvoraka" priča je o potrazi za vlastitim, temeljnim identitetom, za mjestom u svijetu ljudi, za snom svakog od nas koji je daleko od kolektivnog – jer, svaka ptica u jatu ima vlastitu priču, vlastiti identitet i poziv.

Ivana Šojat rodila se 26. veljače 1971. u Osijeku. Već dvadeset godina aktivno se bavi književnim prevođenjem za najprestižnije hrvatske nakladnike. Osam je godina pjevala alt u opernome zboru HNK u Osijeku, gdje je već deset godina urednica kazališnih izdanja. Od 2003. je članica Društva hrvatskih književnika.

Kao pjesnikinja, esejistica, prozaistica i romansijerka, iza sebe ima devetnaest ukoričenih naslova: pet zbirki poezije (Hiperbole, Uznesenja, Utvare, Sofija plaštevima mete samoću i Ljudi ne znaju šutjeti), zbirku eseja "I past će sve maske", četiri zbirke novela (Kao pas, Mjesečari, Ruke Azazelove i Emet), šest romana (Šamšiel, Unterstadt, Ničiji sinovi, Jom Kipur, Ezan i Štajga ili put u maglu) te roman za mlade "Zmajevi koji ne lete" kao i slikovnice "Heliot, zmaj gnjezdaš" i "Selina i mrakovi" koja uskoro izlazi u prijevodu na kineski jezik.

Godine 2016., 2018. i 2019. njezine kratke priče "Hrabrost", "Vilinjska kosa" i "Ponori" nagrađene su prvom, odnosno drugom nagradom za kratku priču "Ranko Marinković" Večernjeg lista. Dramatizirala je Kozarčevu pripovijetku "Tena", a njezina je dramatizacija pod naslovom "Lipa si, Teno!" 2009. izvedena  na noćnoj sceni HNK u Osijeku. Godine 2015. u ZKM-u je premijerno izvedena njezina duodrama "Elza hoda kroz zidove", koja je iste godine proglašena Najboljim novim dramskim tekstom, te ovjenčana nagradom portala Teatar.hr. Za cjelokupan umjetnički rad i promicanje hrvatske kulture u zemlji i inozemstvu 2016. je odlikovana Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.