Andrija, šef željezničkoga kolodvora u Vinkovcima, popularne štajge, svakodnevno balansira između dvije pustoši, one na željeznici, ali i one u vlastitoj kući. On je dragovoljac Domovinskog rata sa svojim traumama i tugama, živi svjedok vremena kad su Vinkovci, a s njima i Slavonija, bili “pupak svijeta”, ali jednako tako i svjedok propasti ne samo željeznice već i grada. Njegovi sinovi odlučili su prekinuti generacijsku tradiciju rada na željeznici i uputili se na rad u inozemstvo ili sezonski na more. A njegov brak s Katarinom na svakodnevnoj je kušnji učmalosti, dosade i nemogućnosti da se učini promjena.

"Štajga ili put u maglu" roman je o Hrvatskoj danas, o zemlji koju napuštaju mladi, u kojoj sve završava kao na slijepom peronu, o ljudima koji moraju pronaći sebe da bi mogli shvatiti druge. O ljubavi, koju treba njegovati poput krhke biljke, o obitelji koja nestaje. Ivana Šojat ispisala je posvetu željeznici i vremenu u kojem je gradić u panonskoj ravnici imao perspektivu, ljudima koji su zaspali i zapeli u noćnoj mori, ali koji imaju nadu da će se iz nje probuditi.

“Što se više udaljavamo od te mladosti, to nam se češće vraća misao o uništenju, o onome što smo propustili.

Sve što teglimo u sebi, sve što je preko nas prešlo. Oblikuje nas to. Ne znamo kakvi bismo bili bez toga. Zato nismo ono što smo propustili. I teško nam je, teško nam je o tome govoriti. Ne može čovjek govoriti o neostvarenom. Sve žalopojke o neostvarenom su nagađanja.

‘Ne možemo sanjati budućnost’, kažem Kati, koja u sanjarici iz kredenca traži pojmove ‘vlak’, ‘vojska’, ‘alkohol’, ‘opijanje’, ‘željeznica’, ‘pjevanje’, ‘kavana’.

Kata me ne sluša. Slovka pojmove za dešifriranje magijskih poruka što ih snovi dovlače iz budućnosti.”

Ivana Šojat rođena je 1971. u Osijeku. Književnica, prevoditeljica, nekoć altistica u opernome zboru osječkog Hrvatskog narodnog kazališta. Od 2003. je članica Društva hrvatskih književnika.

Dosad je objavila dvanaest romana (od kojih su četiri za mlade), pet zbirki poezije, tri zbirke kratkih priča, zbirku eseja, putopis i dvije slikovnice. Iza sebe ima 75 književnih prijevoda renomiranih autora francuskog i engleskog govornog područja.

Iz puke znatiželje bavila se svim i svačim, sudjelovala u ratu, penjala se po brdima, učila jahati konje, mačevati, veslati, uzgojila vrt pun ljekovitih trava, kopala po arhivima i zemlji, pjevala u rock-grupama, ali i opernom zboru HNK-a u Osijeku.

Knjige su joj ovjenčane nagradama Vladimir Nazor, K. Š. Gjalski, Fric, Galović, Kozarac, Mato Lovrak, Grigor Vitez, Mali princ. Za cjelokupan rad dodijeljen joj je Pečat Grada Osijeka, kao i odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.