Ivana Šojat izvanredna je pjesnikinja jer piše o sveopćem ljudskom trpljenju i životu kao dosuđenome egzistencijalnome i ontološkome porazu, koji nam se događa baš svaki dan u jednoj posve bagateliziranoj i ne samo hrvatskoj “stvarnosti”. Rezignantni tonovi ove poezije nisu nikakva patetična lamentacija nad (be)smislom egzistencije bio/strojnoga čovjeka hit et nunc, s preteškim ratnim i poratnim iskustvom, nego upravo iz toga bogatoga i autentičnoga životnoga iskustva (mladosti suočene s posvemašnjom destrukcijom i nasilnom, i ne samo ratnom smrću) usuđuje se pitati ono od čega sva ta recentna virtualna samoizmaštana carstva i brodovi luđaka bježe u još teže porobljavanje svakoga istinskoga životnoga iskustva, pa i svijesti o tragičnosti svega ljudskoga. (…)

Ljudi ne znaju šutjeti sjajan su stihopis kojemu se nećete, ako imate mudrosti i volje ovu knjigu pročitati (bar jednom) od početka do kraja, više ne moći vraćati. Jer, svatko tko još ima imalo talenta za čitanje izvan okvira masovnoga (ne)ukusa, u ovoj će knjizi naći bar dvadesetak onih kojima će se, pa makar i bolno, ali i katarzično vraćati. Ljudi ne znaju šutjeti, ali znaju brbljati, posve suprotno od onoga što im je Wittgenstein ponudio na kraju svojega Tractatusa Logico-Philosophicusa. A tamo piše: “O čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti.” I premda je danas znaju citirati i malo talentiraniji štićenici bilo kojega europskoga vrtića iz predškolske grupe, valja uvijek o njoj iznova promišljati. Posebno ako se bavite pjesništvom, jedinim ljudskim razobličenjem te vječite šutnje.

Delimir Rešicki

Ivana Šojat rođena je 1971. u Osijeku. Književnica, prevoditeljica, nekoć altistica u opernome zboru osječkog Hrvatskog narodnog kazališta. Od 2003. je članica Društva hrvatskih književnika.

Dosad je objavila dvanaest romana (od kojih su četiri za mlade), pet zbirki poezije, tri zbirke kratkih priča, zbirku eseja, putopis i dvije slikovnice. Iza sebe ima 75 književnih prijevoda renomiranih autora francuskog i engleskog govornog područja.

Iz puke znatiželje bavila se svim i svačim, sudjelovala u ratu, penjala se po brdima, učila jahati konje, mačevati, veslati, uzgojila vrt pun ljekovitih trava, kopala po arhivima i zemlji, pjevala u rock-grupama, ali i opernom zboru HNK-a u Osijeku.

Knjige su joj ovjenčane nagradama Vladimir Nazor, K. Š. Gjalski, Fric, Galović, Kozarac, Mato Lovrak, Grigor Vitez, Mali princ. Za cjelokupan rad dodijeljen joj je Pečat Grada Osijeka, kao i odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.