Što izaziva najveći strah? Što stvara najdublju jezu? Što je ono čega se istinski bojimo? To su samo neka od pitanja koja će si postaviti čitatelj nove knjige priča Ivane Šojat-Kuči. Osam priča iz zbirke „Ruke Azazelove“ propituje strahove izazvane pomno čuvanim tajnama, zakopanim sjećanjima, zaboravljenim događajima...

U „Rukama Azazelovim“ ljudski životi i sudbine prošarani su dubokim traumama, bilo obiteljskim, bilo osobnim, a junaci ih ne uspijevaju prevladati. Iz njihova poraza rađaju se tragedija, jeza i užas, jer najstravičnije je stajati pred zidom sudbine s nemogućnošću da joj se izbjegne i od nje pobjegne.

Majstorskim pripovijedanjem Ivana Šojat-Kuči prodire do onih tamnih zakutaka duše koji zazivaju duhove i utvare te u svakoj priči stvara punokrvne likove iz čijih stvarnih ili imaginarnih albuma izlaze čudovišta prethodnih generacija ili ona koja će ostaviti svojim potomcima.

U zbirci priča „Ruke Azazelove“ Ivana Šojat-Kuči u središtu tame razotkriva užase, snažno poput najvećega majstora suvremenoga horora Stephena Kinga.    

***

Ivana Šojat-Kuči rođena je 1971. u Osijeku, gdje je za­vršila gimnaziju i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. Osam godina živjela je u Belgiji te tamo diplomirala francuski jezik. Objavila je romane "Šamšiel", 2002., "Unterstadt" 2009.; zbirke priča "Kao pas", 2006., "Mjesečari" 2008.,"Ruke Azazelove" 2011.; eseje "I past će sve maske", 2006., te zbirke poezije "Hiperbole", 2000., "Uznesenja," 2003., "Utvare", 2005. i "Sofija plaštevima mete samoću", 2009.

Prevodi s francuskoga i engleskoga jezika. Između ostalih prevela je knjige Amélie Nothomb, Rolanda Barthesa, Raymonda Carvera, Gaoa Xingjiana, Pat Barker, Nuruddina Faraha, Alice Sebold, Moussa Nabatija, Luca Bessona i Paula Austera. Živi i radi u Osijeku.

Ivana Šojat rodila se 26. veljače 1971. u Osijeku. Već dvadeset godina aktivno se bavi književnim prevođenjem za najprestižnije hrvatske nakladnike. Osam je godina pjevala alt u opernome zboru HNK u Osijeku, gdje je već deset godina urednica kazališnih izdanja. Od 2003. je članica Društva hrvatskih književnika.

Kao pjesnikinja, esejistica, prozaistica i romansijerka, iza sebe ima devetnaest ukoričenih naslova: pet zbirki poezije (Hiperbole, Uznesenja, Utvare, Sofija plaštevima mete samoću i Ljudi ne znaju šutjeti), zbirku eseja "I past će sve maske", četiri zbirke novela (Kao pas, Mjesečari, Ruke Azazelove i Emet), šest romana (Šamšiel, Unterstadt, Ničiji sinovi, Jom Kipur, Ezan i Štajga ili put u maglu) te roman za mlade "Zmajevi koji ne lete" kao i slikovnice "Heliot, zmaj gnjezdaš" i "Selina i mrakovi" koja uskoro izlazi u prijevodu na kineski jezik.

Godine 2016., 2018. i 2019. njezine kratke priče "Hrabrost", "Vilinjska kosa" i "Ponori" nagrađene su prvom, odnosno drugom nagradom za kratku priču "Ranko Marinković" Večernjeg lista. Dramatizirala je Kozarčevu pripovijetku "Tena", a njezina je dramatizacija pod naslovom "Lipa si, Teno!" 2009. izvedena  na noćnoj sceni HNK u Osijeku. Godine 2015. u ZKM-u je premijerno izvedena njezina duodrama "Elza hoda kroz zidove", koja je iste godine proglašena Najboljim novim dramskim tekstom, te ovjenčana nagradom portala Teatar.hr. Za cjelokupan umjetnički rad i promicanje hrvatske kulture u zemlji i inozemstvu 2016. je odlikovana Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.